Trideseto poglavlje

598 50 0
                                    

Nick

Gledam je kako spava u mom zagrljaju, ovo je najlepši osećaj na svetu koji ne bih menjao nikada.

Uživam da je gledam dok spava jer uskoro neće više spavati.

Prelepa je kao anđeo koji je stvoren samo za mene.

Smiruju me, teško se dovodim u red posle ubistava.

Sam njen osećaj prisutnost me je smirio kao da nikad nisam ni pretvorio u divlju zver kakva znam da budem.

Zver bez milosti, ipak sam to ja.

Najveći strah mraka, košmar na javi i snu.

Ja sam zver koju je ona prihvatila oberučke bez puno pitanja i bez predrasuda.

Prihvatila me je onakvog kakav jesam ne pokušavajući ništa da promeni na meni.

Čak se i raduje jer će postati kao ja,  srećna je jer je deo mog života kakav god da on bio.

Ona prihvata sve,  uzima sve ali i sve mi daje bez pogovora.

Predala mi se i dušom i telom iako me nije ni znala kako treba.

Sve mi je dala, jednostavno se prepustila.

Uzela je ono što joj se daje i prisvojio, učinila svojim.

Volim je toliko da me boli sama pomisao da ostanem bez nje, ne znam šta bih uradio onda.

Posebno osobi koja bi joj naučila, ma samo krivo pogledala.

Ona je moj lek koji leći sve moje rane, koji me ispunjava, čini da moja krv ključa kroz moje vene.

Malo se promeskoljila i bolje namestili na mom ramenu.

Njena duga plava kosa mi pada po ruci i ramenu osećaj je neverovatan.

Uskoro će se probuditi, sve manje i manje spavala sve više podseća na vampira.

Moju vampiricu.

Posle promene će se malo promeniti, postati savršenija nego sada.

Vampirskih otrov vas napravi živom lutkom.

Postajete nestvarni.

Budna je.

Mazi me po grudima i ostavlja mali poljubac na njima.

- Ej!

Podiže glavu i gleda me snene.

Samo ne znam još čime sam je zaslužio.

- Ej!

Odgovaram tiho kao i ona što priča njen blagi osmeh zamenjuje zbunjeno lice.

- Jesi dobro?

Nikad nisam bio bolje nego sada kada si ti u mom zagrljaju.

-Jesam!

Mazi me palcem po obrazu.

- Sigurno?

- Da! Jesi se naspavala?

Iako je spavala jedva dva sata,  osećaće se kao da je spavala celu noć.

- Jesam!  I nemam upalu mišića kao što sam mislila da ću da imam posle svega što sam radila sa devojkama.

I bol oseća sve manje, što je dobro jer je Nina i Ajsa neće štediti ni malo.

- Dobro je, jaka si ti!

Nasmejala se tako slatko.

- Ma da, baš sam jaka! 

Moj Raj ili PakaoTempat cerita menjadi hidup. Temukan sekarang