Audrey i Jonah su bili srednjoškolski zvjezdani par. Svi su željeli da imaju savršenu vezu kao oni. Kada je sve puklo niko nije znao šta se tačno desilo medju njima. Neki su sumnjali da je Audrey prevarila Jonahu, a neki su pak imali teoriju da je A...
Jutro mi je počelo savršeno. Naravno da jeste kad me probudio savršen glas Luka Hemmingsa, koji mi je alarm. Devet sati, nije toliko rano pomislih.
Sišla sam u kuhinju i vidjela Evelyn kako kuva kafu.
"Dobro jutro!" rekla sam sa širokim osmjehom.
"Pa ko nam je to sretan danas?" Evelyn je pitala sa osmjehom.
"Moram biti kad me svako jutro budi Luke i Good Girls!" rekla sam srećno.
"I on ti je muž zar ne." rekla je umirajući od smjeha.
"Dap, moj muž, ne znam koji po redu!" izjavila sam.
"Pa, dobro. Jesi spremna za razgovor?" pitala je, sada ozbiljno.
"U koliko sati je?" pitala sam, izgubljeno.
"Umm, 12 ali moramo krenuti oko 11:30." rekla je.
"Idem ja da se spremim onda." rekla sam i potrčala uz stepenice.
O čemu se radi? Evelyn je model. Rekamira garderobu ili proizvode na instagramu pojavljuje se u časopisima. Gdje se ja tu uklapam? Pa Evelyn je objavljivala neke naše slike i agencija je to primjetila. Zatim su mi pogledali bukvalno čitav instagram i odlučili da me pozovu da radim za njih. To je jedini razlog zašto sam u LA-u.
Istuširala sam se, i našminkala.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Ne volim puno šminke, tako da uvjek idem za nešto neutralno. Presvukla sam se.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Kad sam završila bilo je tačno 11 sati. Sišla sam dolje i vidjela Evelyn obučenu slično poput mene, samo je imala bebi rozu košulju umjesto bijele.
"Spremna sam!" viknula sam sa stepenica.
"Super i ja sam. Možemo i sad da krenemo." rekla je i uzela ključeve.
"Ok, kako hoćeš." rekla sam i pratila j do auta.
Dok smo išle u agenciju, slušale smo muziku i izmotavale se. Kunem se da je pustila neku njihovu pjesmu. Taj glas bih uvjek prepoznala. Ali nisam reagovala, iskreno briga me.
Kada smo stigle, ušle smo u visoku gradjevinu. Na parkingu sam vidjela auto koji mi je djelovao veoma poznato, ali nisam obraćala pažnju, možda sam ga vidjea u prolazu. Ušle smo u lift i Evelyn je pritisnula dugme za 8 sprat.
Zatim smo ušle u neku sobu za sastanke, gdje je bilo više stolica nego potrebno. Čak deset. U prostoriji su već sjedjele dvije osobe.
"Dobar dan. Ovo je Audrey Wilson." Evelyn je rekla pokazujući na mene.
"Dobar dan. Ja sam Aaron Baker, a ovo je moj asistent Ryan Bell." rekao je čovjek koji je sjedjeo na čelu stola.
"Drago mi je." rekla sam.
"Sjednite. Možemo početi kada nam se pridruže naši gosti." rekao je Ryan i pokazao na stolice pored njega.
Sjele smo i pogledale se začudjeno. Kakvi gosti?
Nakon nekoliko minuta, čulo se kucanje. Ryan je otvorio vrata i ušao je jedan čovjek. Iza njega je bilo još petoro ljudi.
"Audrey, Evelyn ovo je David Loeffler, menadžer benda Why Don't We!" Aaron je rekao sa previše entuzijazma.
Stegnula sam šake i pogledala u njih vidjevši da me svi gledaju. Dala sam im svoj najbolji lažni osmjeh i okrenula se ka Evelyn, gledajući je raširenih očiju. U srednjoj školi punoj kučki i budala naučiš da lažiraš osmjeh vrijedan Hollywooda.
Pa, to je to za danas. Šta mislite zašto su momci tu? Glasajte i komentarišite.
