Words I Didn't Say- JM● ON HOLD

21.

Nakon nekoliko dana kada su se mediji smirili ponovo smo se našle sa momcima. Upozoreni da ne privlačimo pažnju nismo se šetali poznatim ulicama velikog Hollywooda, već smo otišli na brdo gdje su snimali Nobody Gotta Know sa Loganom. Pogled je bio predivan. Sunce je već počeo da zalazi ispod mora ostavljajući za sobom crveni trag koji je sve više blijedio i uklapao sa plavom bojom neba koja svakog časa postaje sve tamnija. Klupe koje su bile ispisane davale su neki umjetnički sjaj cjeloj slici.

Atmosfera ja bila opuštena. Momci su kao i obično pjevali, a mi uživale i divile se njihovom talentu, daleko od civilizacije i ubrznog gradskog života. U telefone nismo ni jednom pogledali, toliko nas je zadivila priroda i ovaj trenutak. Kao da je sve stalo i postojimo samo mi, na ovom malom srivenom brdu bez briga i strahova. Ali svemu dodje kraj, čim su prestali da pjevaju sjetila sam se svega.

Sjetila sam se kako više ne mogu izaći ni do prodanice, a da me ne bombarduje gomila paparaca, sjetila sam se da ne mogu sa prijateljima normalno šetati gradom, sjetila sam se da mi je jedan od tih prijatelja bivši momak koji je ubio zadnju trunku ljudskosti u meni. Sada sam samo tjelo, bez duše, bez želje za bilo čim,bez ljubavi. Samo prazna ljuštura koja isčekuje dan kada će nestati i biti zaboravljena.

Primjetila sam da su se svi udubili u svoje misli. Nisam htjela da ih diram. Koliko god mogu da me izbace iz takta, oni su sve što imam i sve što mi treba. Osjećaj je kao da sam ja zavisnik, a oni moja droga. Ni dan ne mogu da provedem bez njih. Mada sve je ovo stvar navike, ako se odvojimo na duže vrijeme, moći ću i bez njih.

Iz misli me je trgnula ruka na ramenu. Pogledala sam gore i vidjela Jonahu kako me gleda.

"Molil?" pitala sam.

"O čemu razmišljaš?" pitao je, te sjeo pored mene.

"Kako baciti osobu tri puta veću od sebe sa brda." odgovorila sam "Što pitaš?"

"Predpostaviću da je ovo neka pretnja, ali nije me briga. Inače dosadno mi je, a ti si izgledala sasvim dobro uzevši u obzir da oni izgledaju kao da su na drugoj planeti." odgovorio je.

"Sasvim dobra, ne i dovoljno dobra." rekla sam sarkastično.

"Nisam tako mislio. Ne izvrći mi riječi." rekao je.

"Ne, u redu je. Navikla sam." rekla sami okrenua glavu na drugu stranu.

"Znaš, napisao sam jednu pjesmu skoro. Planiramo da je stavimo na traku koja uskoro izlazi." rekao je zamišljeno.

"Zašto meni to pričaš?" pitala sam zbunjeno.

"Poslušaj sve pesme pažljivo. Jedna će ti zapasti za oko. Znaćeš da je to ta." rekao je i ustao.

U redu, ovo me je zbunilo. 

Uskoro je skroz pao mraki jedino što se mogo vidjeti je tama. Odlučili smo da je bilo dosta i da je vrijeme da krenemo kućama. Ipak sjutra imamo 'važan' sastanak. A već znamo da će nas natjerati da radimo neka sranja koja nećemo. Ali šta da radimo, to nam je posao, a ovo je Hollywood. Ili se bori da prežeživiš ili umri, nemaš baš puno izbora.

Ejj ljudi. Znam da dugo ovdje nisam objavljivala ali nemam vremena. Tipa na raspust ću objavljiat redovno lol.

Tija<3<3