13. Nije ništa što već nisam vidio.

156 12 7
                                    

Kad su ostali došli jeli smo i mislila sam da je tu kraj. Da ću konačno moći da se odmorim. O, ali sam bila u krivu. 

Momci su insistirali da idemo kod njih.A znajući kakvi su, nije bilo svrhe svadjati se. Čak ni ja ne mogu protiv njih. Tada je sve krenulo naopako.

U početku je sve bilo super. Šalili smo se,pjevali, igrali, a onda se pojavio alkohol. I dalje ne znam odakle njima alkohol, jer ga definitivno sami nisu mogli kupiti. 

Naši retardirani mozgovi su odlučili da je dobra ideja da igramo beer pong. Ako ne znate šta je to, uglvnom bacanje loptice u čaše pune pivom i ako pogodiš pije protivnik, a ako promašiš piješ ti.

Može se reći da mi moja smotanost nije bila od koristi, ali hvala bogu pa se od piva ne možeš napiti... ili ne.

Zatim su izvadili votku. Bravo za njih. Takmičili smo se ko može više da popije na eks. Sljedeće čega se sjećam jeste da sam potrčala u kupatilo da povratim, a Jonah mi je držao kosu. Bila sam previše pijana da me bude briga. Nakon toga se ničega ne sjećam. Kao da imam crnu rupu u glavi.

.............................................................................................................

Polako sam otvorila oči, ali ih brzo zatvorila zbog svjetlosti. Osjetila sam užasnu bol u glavi. Kada sam ponovo otvorila oči i pričekala da se naviknu na svjetlost okrenula sam se i vidjela Jonahu pored mene. Počela sam da paničim i brzo pogledala ispod pokrivača da shvatim da sam obučena. Izdahnula sam, a onda razbuljila oči. Shvatila sam da nisam obučena u svoju garderobu, već u ogromnu crnu majcu. Kako je to završilo na meni? Šta sam uradila? Pitanja su počela da mi se vrzmaju po glavi. Drmnula sam Jonahu, da bi se probudio. Da li je radilo? Ne. Trebala sam da znam da se teško budi. Spava kao top. Skupila sam svu snagu i gurnula ga sa kreveta. Pao je uz jak trešak i otvorio oči. Pogledao je oko sebe i provalio da sam na krevetu. Raširio je oči, mislila sam da će mu ispasti.

"Šta radiš ovdje?" panično je pitao.

"Dobro jutro i tebi. I ja bih voljela da znam!" rekla sam.

Prevrnuo je očima i gledao okolo, kao da će to pomoći.

"Jonah, šta se sinoć desilo?" pitala sam, tiho, skoro nečujno.

"Umm, pili smo, onda smo pili još malo, onda si povratila. O, hvala Bogu!" sam je sebe prekinuo.

"Šta hvala Bogu idiote?" pitala sam iznervirano.

"Ništa se nije desilo sinoć. Povraćala si i onda si zaspala, pa sam te doveo ovdje." rekao je olakšano.

"To i dalje ne obješnjava zašto sam u tvojoj majci." rekla sam.

"A pa da, shvatio sam da bi ti bilo neudobno da spavaš onako pa sam te presvukao." rekao je, kao da je to najnormalnija stvar na svijetu.

"Šta?!" pitala sam iznenadjeno.

"Ne loži se, nije ništa što već nisam vidio." rekao je i namignuo.

Bacila sam jastuk na njega i uzela telefon da provjerim jesmo li objavljivali neke gluposti od sinoć. Provjerila sam svačiji profil i hvala Bogu niko ništa nije objavio.

Jonah je ušao u sobu. Čekaj, nisam ni primjetila da je izašao. 

"Izvoli." rekao je, pružajući mi čašu vode i aspirin.

"Hvala." rekla sam i popila tabletu.

"I dalje te mrzim." dodala sam.

"Onda je obostrano." rekao je i izašao iz sobe.

Wayo! Vratila sam see.Možemo li samo da izdvojimo sekundu i cijenimo kako dobro Jonah izgleda na slici gore? Glasajte i komentrišite!

Tija<3<3

Words I Didn't Say- JM● ON HOLDDonde viven las historias. Descúbrelo ahora