THE END

435 22 11
                                    

*nakon godinu i pol*

Harry's POV

" Znači... danas joj je godišnjica smrti. ona je samo otišla od mene,a ja sam vjerovao u nju, vjerovao da ce pobijediti tu zločudnu bolest. Ali, predala se. Ostavila me, samog. Obećala mi je da nece nikad odustati i samo tako otici bez pozdrava. Ja i dalje vjerujem da ce se ona vratiti jer je obećala da nece otici bez pozdrava,sto znaci da nije otišla. Vratit ce se,bit ce opet samnom,osijecam to. Imali smo toliko zajedničkih trenutaka,i lijepih i tužnih.... Volio sam ju i volim ju vise nego sto sam ikada ikoga volio. Ne posotoji čovjek koji ju voli vise nego ja. Pokusao sam se i ubiti,ali kao da sam čuo njen glas kada sam to htio napraviti. Sjetio sam se i benda i sve,ali evo. Ne mogu da ne pomislim na nju ni jedan prokleti dan. Danas je godišnjica od kad je umrla, 13.03.2014. Mrzim to sto se izdogadalo i sve,mrzim samog sebe sto mozda nisam bio dovoljno dobar kad je trebalo. Zadnje sto je rekla je bilo: "If I die young" i umrla mi je na rukama. Molim vas,pomozite mi,znam da ce mi se vratiti,samo mi nitko ne vjeruje u to! "

Prepričavao sam svoj problem psihologici kod koje idem od kad je Leah otišla. Uzela je sve sto sam ikad imao.

" bit ce bolje,Harry. Moras se samo smiriti,ali ako ti vjeruješ da ce ti se vratiti... Mislim da bi ju trebao zaboraviti. "

Ma kako da ju zaboravim??! Bila je moja najveća ljubav!

(...)

Dosao sam doma i legnuo na krevet i razmisljao o njoj.

"Harry,ajde idemo..."-čujem Liamov glas kako mi govori.

"Nemogu LIam."- odgovaram u suzama.

" Moraš,Harry danas je godišnjica od kad je otišla." -prišao mi je i stavio ruku na rame.

" Prva godina od kad sam udovac. Najgori datum? 13.03.2013."

"Ali Hrry,pa vec je godina dana prošla.. Nisi ju prebolio?"

" a ti jesi?"

"Nitko ju nije volio kao ti. Ni ja, ni Justin."

" Nitko ju ni ne voli kao ja. "

"Harry ona se ne vraća,a obećao si doci svaku godišnjicu na njen grob. " - rekao je na sto sam puknuo i poceo plakati. Vrijeme liječi rane? Ne bih rekao.

Ustao sam i krenuo sa deckima,Perrie,El i Sophiom. Louis je postao tata,Justin isto... A ja sam sam. Prokleto sam. Ostavila si me,Leah. Samog. Za par minuta smo bili na groblju. Tamo je vec bio Justin. Odradili smo onaj službeni dio,molitva i to.

" Idemo Harry."- rekao je Louis.

"Ostat cu malo sam sa njom. Vratit cu se pjesice." - odgovorio sam.

Svi su otisli osim mene,Liama i Justina.

" Jesi dobro,bro?"- upitao je Justin.

" Da,samo hocu biti malo sam sa njom." - odgovorio sam.

Liam i Justin su otisli.

" Evo sad smo sami."- rekao sam dok sam stavljao cvijeće.

" Ne očekujem da ti progovoris,i znam da neces."- nasmijao sam se sam sebi jer sam napokon rekao nesto realno.

" Hocu." - čuo sam njezin glas. Mah, samo mi se priviđa u glavi.

"Znam da si samo u mojoj glavi. " - rekao sam.

"Nisam. Okreni se."- okrenuo sam se i vidio nju.

"Leah?!"- nije odgovarala,samo je potvrdila glavom.

" Znam da neces nista reci."

" Hocu. Dosla sam se pozdraviti. " - rekla je.

" Znao sam da neces zaboraviti. " - nadodao sam.

" Znam da mi je dugo trebalo,ali trebala sam se pripremiti na to. Gledala sam te godinu dana od kad sam otišla i tek sam onda shvatila koliko me zapravo volis i koliko ti je stalo do mene. Nikad si necu oprostiti sto sam to napravila tebi. "- rekla je.

" Da,volim te najviše,ali zaboravi to sto si napravila meni. Bit cu ja dobro. Leah,Falis mi do bola.

Užasno." - rekao sam.

"Zbogom,Harry. "

I samo je nestala. Tek sam tada shvatio da ono moje vjerovanje je zapravo imalo nekog smisla. Sjetio sam se Justinove pjesme koju sam pjevao sa Liamom.

" Everithing starts from something,but something would be nothing,nothing if your heart didn't dream,with me. Where would I be,if you didn't BELIEVE."

Sve je postalo jasno. Da ja nisam vjerovao u nju,sada nitko ne bi ostao tu na grobu,nitko ne bi bio toliko iscrpljen zbog tolikih neprospavanih noci koje sam mislio na nju,a sve to jer sam vjerovao da ce se vratiti i vratila se. Doduše,samo da se pozdravi. Ali,nakon godinu dana je i obično 'zbogom' bilo dovoljno da me drzi na životu. U buduće, moram vjerovati u svašta,jer iz toga se uvijek nesto dogodi.

I evo kraja! Zao mi je sto je tako završilo,ali tako je kako je. Hvala na svim pregledima,vote-ima,komentarima.... Jos uvijek ostaju moje tri price koje možete citati...

Love ya!

You've reached the end of published parts.

⏰ Last updated: Aug 14, 2014 ⏰

Add this story to your Library to get notified about new parts!

BELIEVEWhere stories live. Discover now