Opako Naopako

11

Mark me otkačio, Alex me ispalio nakon pola sata. Imam toliko godina koliko imam i nisam nikada s nikime spavala, prvi puta sam se poljubila...pa jučer.

Divljaju mi hormoni jer sam otkrila kako je ljubljenje nešto sjajno zbog čega sam uzbuđena i zato sex mora da je još sto puta bolji kad svi o njemu pričaju. Samo je tragedija što ću ostat djevica do kraja života ako se ovo ovako nastavi.

Odbacim te misli iza sebe i odlučim otići majci na grob. Ne želim isti čas nazvati Marka i dati mu do znanja da mi je spoj propao. Između ostalog sigurno je s nekom svojom fuficom.

Vremenski mi do groblja treba 20 min šetnje. Nekada sam svakodnevno šetala puno više. Moje noge su već izvan kondicije obzirom da me sada uvijek voze kamo god da idem. S tom mišlju u glavi zacrtam si da ću svaki dan početi trčati. Mijenjam se..mijenja me ovaj život.

Zazvoni mi telefon u torbi i taj tren protrnem, jer ako je Mark ne znam što ću mu reći.

Iskopam mobitel koji se nalazio negdje na dnu moje prevelike torbe i vidim ne poznat broj.

"Halo?" Oprezno kažem jer me inače nitko ne zove osim Petra,Vinca i Tie.

" Dobar dan, ovdje David Spencer. Jesam li dobio gospođicu Izabelu?"

"Jeste, recite?"

"O pa iznimno mi je drago! Naime čuo sam da ste diplomirali pravo. Odnosno moj brat Theodor mi je rekao. Ako se sjećate, upoznali ste se na humanitarnoj večeri prošli tjedan."

"Sijećam se da naravno, drago je i meni Davide. Nego kako Vam ja mogu pomoći?"

" Pa situacija je ovakva. Imam odvjetničku kompaniju "Spencer & Smith" ako ste čuli za nju i u najgorem trenu jedna zaposlenica je dala otkaz i odselila. Trenutno imamo jako puno slučajeva i jedan čovjek nam znači puno. Pošto sam se požalio bratu, on se sjetio Vas i predložio mi da Vas kontaktiram."

"Ako sam dobro razumjela Vi meni nudite posao?"

"Da Izabela, mogu biti s vama na ti? "

"Možete naravno!"

"Možeš!"ispravi me.

" Gledaj ja znam da nemas puno prakse ali sam pogledao snimak obrane koju si imala u Petrovom slučaju i dojmila me se tvoja žestina i smatram da si odličan kandidat za ovo mjesto. Smatram da si dijamant kojeg treba samo ispolirati. Tako da da, nudim ti posao jer bih radije da dođe osoba za koju sam čuo da se mogu osloniti na nju nego netko za koga nikad čuo nisam."

Završi svoj monolog i šokirana sam i uzbuđena. Toliko da nemogu progovoriti riječ.

"Izabela jesi li tu? Reci molim te da prihvaćaš posao."

"Prihvaćam!" Nekako progovorim i osmjeh mi svane na licu. Radit ću u jednoj od  najvećih odvjetničkih kompanija a molimo me sami vlasnik. Skakala bih od sreće da me nitko ne vidi.

"Odlično! Ma nisam ni sumnjao. U ponedjeljak se javi na portirni pa će te poslati do mene a onda ćemo rasčistiti sve dalje."

"Može, hvala Vam i vidimo se!"

"Hvala tebi! Spasila si me" zahvali mi se i prekine telefonski poziv.

Spremajući telefon u torbicu, spazim da je cvjećarna otvorena. Svratim i kupim prelijepi buket cvijeća. Voljela je tulipane.

Nakon što sam se podružila s majkom i ispričala joj što mi se sve događa, odlučim još malo prošetati. Možda to i i nije bila tako dobra ideja. Nove cipele su me nažuljale i mojoj šetnji je stvarno došao kraj.

Koga nazvati...ako zovem Marka..ne, nemogu. Probat ću s Vincom.

Vinc je stvarno sjajan dečko, došao je po mene jer je bio u blizini iako je s curom. Dužna sam mu. Maya je draga i svidjela mi se na prvu. Dogovorile smo kavu i vjerujem da ću se vrlo lako sprijateljiti s njome. Razveselili su mi i dan!