Opako Naopako

16

Iako me ona mala napaljenica smotala oko malog prsta u jednom danu. Sjeo sam i zamislio se nad njenim riječima. Jedino što ima nekog smisla od onoga što je izišlo iz njenih usta je razgovor s Petrom. Čuo sam brigu u njegovim riječima kad joj je uletio u sobu.

Moguće da se ponašam drugačije i da je to vidljivo, ali to je sve radi nje. Kako mu to objasniti a ne reći mu. Doduše fale mi dani provedeni u njegovu društvu. Posao nas vuče na različite strane i sve manje vremena provodimo zajedno.

Padne mi na pamet ideja koja mislim da bi mu se mogla svidjeti. Odlučim pripremiti sve što nam treba za jedan dan izbivanja, te srediti sav posao da možemo otići mirne duše. Sjurim se stepenicama i odem riješiti sve kako bi sutra mogli uzeti slobodan dan.

Nakon cjelodnevnog trčanja između posla i trgovina, uspio sam svoj plan privesti kraju. Uspješno sam odgodio i prebacio sve njegove poslovne sastanke za neke druge dane, zahvaljujući i njegovoj tajnici.

Usput sam naručio cvijeće za Belu kojeg će joj sutra dostaviti na radno mjesto. Mogu si slobodno dati peticu i odahnuti od ovog ludog dana.

Belu nisam vidio od jučer. Koliko god onaj vrag u meni luduje, toliko sam priseban da ju pustim malo na miru. Želim da provari to što se dogodilo.

Ako joj se nađem u blizini, znam da će mi se pomračiti um i nasrnut ću opet na nju. Treba joj par dana odmora da se oporavi i zacijeli...a onda...onda će moj kurac biti zakopan u njoj od 0 do 24...ako se mene pita.

Ta žena će me u ludnicu otjerati.

Lagano pokucam na vrata Petrova ureda. Nema odgovora...naslonim uho na vrata i začujem tihi hihot i šaputanje. Iako to sve već traje godinama, ka se pravim da ne vidim i ne primjećujem. Tia mu je oduvijek štitila guzicu, a on očito slijep i tvrdoglav tek si je nema dugo dopustio avanturu.

Svojim srednjoškolskim ponašanjem skrivaju svoju vezu od svijeta, a zapravo je ne moguće ju ne vidjeti.

Pokucam malo grublje i hihotanje se utiša. Brzi hod nagovješta mi da se nešto događa unutra pa još malo pričekam.

"Slobodno!" Začuje se grub Petrov glas.

"Zdravo!" Banem unutra i vidim Tiu koja drži perušku u ruci i kao čisti prašinu.

"Ostavit ću Vas na samo." Trčećim korakom izjuri van i krajičkom oka joj ugledam crvenilo na obrazima koje ju je preplavilo.

"Mislio sam kako bi danas mogli nekamo otić? Što kažeš na tu ideju? Predivan je dan?"

"Ti i ja? Ako sam dobro razumio?" Zbunjeno me upita. Mada i sam bih bio zbunjen da je obrnuta situacija.

"Da. Sinula mi je jedna ideja i mislim da će se sviđati i tebi."

"Pa kada krećemo?" Osmijehne mi se od uha do uha, a očimu se zacakle.

"Auto već radi.." Ništa ne prepuštam slučaju i koristim isti tren dok se ne predomisli.

"Ali imam zakazano puno toga za danas..." Oči mu se smrknu a lice objesi.

"Kad sam ja zadnji puta provjerio, sve obaveze su ti prebačene za neki drugi dan. Slobodno nazoveš Irenu da se uvjeriš."

"Nekako nema mjesta da sumnjam u to." Promatram ga dok se diže iz kožne fotelje i uzima tanku maslinasto zelenu jaknu s vješalice.

"Trebam li promijeniti outfit?" Podiže obrve prema meni prešutno me pitajući kako izgleda.

"Ne, sve je i više nego savršeno. Što ležernije to bolje! Hajmo, da ne gubimo vrijeme, čeka nas duga vožnja."

"Ako si mislio daleko putovati trebali smo uzeti avion."