Opako Naopako

7

Mark

Cijeli dan mi je prošao u nekoj nervozi. Popio sam već nekoliko whiskeya kako bi maknuo taj grč iz želuca.

Na današnji dan su mi poginuli roditelji. Bol koju Petar i ja nosimo u sebi spaja nas više od krvi koja teče venama.

Godinama smo tugovali zatvoreni svaki u svojoj sobi, dok se nismo natjerali na pridruženje humanitarnim večerama. Od tada nam je to godinama ritual.

Popijem još jedan putni whiskey i krenem prema sobi da se obučem. Novo tamnoplavo odjelo šiveno po mjeri,stoji mi savršeno. Obučem bijelu košulju i cipele. Razbarušim svoju kratko ošišanu kosu i probam je dovesti u neki red.

Pitam se gdje je Bela, cijeli dan naslućujem neko komešanje u njenoj sobi, a njoj ni traga ni glasa.

Svojim ulaskom u kuću donjela je neku promjenu. Petar je iz svog tmurnog raspoloženja ušao u neku dobru fazu i sada hoda po kući s osmjehom na licu.

Priznajem da ta mala utječe i na mene. Ima tu slatkoću i nevinost. Tako nježna a tako borbena. Kao da se u njoj bore te dvije strane za prevlast. Gledao sam je neki dan u sudnici, jebote ako je tako vatrena tamo, kakva je tek u krevetu.

Prekrijem rukama lice i oči. U kurcu sam. Ona je Petrova kćer i nemogu ni pomišljati na to. Koliko me odbija sa svojom nevinošću toliko me podsvjesno privlači. Ti njeni obrazi koji se crvene kada joj je neugodno obaraju me. Niti jedna djevojka s kojom sam bio nije pokazivala sram.

A njoj kad se približim pocrveni kao rak. Zamišljam je ispod sebe u krevetu, da li bi je onda oblilo crvenilo ili bi otpustila svoje kočnice.

Uzmem čašu, ispijem tekućinu i bacim čašu u zid.

Saberi se idiote!! Kažem sam sebi. Uzimam mobitel i zovem Petra.

"Reci?" Javlja mi se.

"Ma zanima me kada idemo?"

"Kreni ti sam, tako da je netko od nas tamo. Ja moram pričekati Izabelu pa ćemo doći malo kasnje."

"U redu, vidimo se tamo." Prekidam razgovor i ubacujem mobitel u džep. Znači i ona ide. Bit će zabavno vidjet je tamo među elitom. Već vidim kako će se teško uklopiti.

Prebacim sako preko košulje, stavim sat i prođem laganim korakom kraj njene sobe...

Večer je lagano počela, ljudi pristižu i sala se puni. Okrugli stolovi razbacani po dvorani, maleni podij za ples ispred benda koji lagano zagrijava prisutne. Konobari u frakovima i bijelim rukavicama s pladnjevima u rukama, kruže među ljudima i počinju servirati zakusku.

Krema elite pristiže, sve poznato lice do poznatog. Naizgled veliki humanitarci a u biti samopromotori. Šeću i kočopere se najljepšim haljinama i odjelima. Oni koji im zavide isti su njima. Bez imalo pameti i duše.

Popijem još jedan whiskey kako bi lakše prošao kroz ovu noć. Već lagano osjetim kako mi ta tekućina grije vene.

Pogledom tražim neku koju bi odvukao večeras u krevet. Večeras ne želim biti sam. Želim zaboraviti prošlost, sadašnjost i budućnost! Večeras želim biti samo ja i udovoljiti svojim željama, bile one žestoke ili nježne, grube ili mazne.
Sjedeći za šankom sa kojeg imam pregled na cijelu dvoranu, pogled mi zastane na ulaznim vratima.

Vidim Petra u društvu neke crvenokose. Nisam je još vidio do sada. Privuče moju znatiželju i noge mi se pokrenu u tom smjeru. Zanima me da li je Izabela odustala od dolaska.

Kao zanesen u trenu se stvorim kraj njih. Moj mozak procesuira ono što moje oči vide. Slatki Isuse! To je Izabela!

"Stigli ste.." jedino je što mogu reći. Moje oči je gutaju dok se moj kurac trza u hlačama. Kratka crvena bob frizura, plave oči obrubljene crnilom, seksi haljina pripija se uz njene obline. Obline koje nisam zamjetio do sada.

Figura pješčanog sata,mami me na dodir. Odmjerim je od glave do pete. Pogleda me tim mačkastim očima i trepne par puta. Vrti mi se u glavi od njene blizine, njenog mirisa i whiskeya. Opila me svojom ljepotom i sad znam. Pao sam, pao sam kao nikada do sada.

"Upravo da, vidim već ih je većina stigla. Idemo se pozdraviti s ljudima i sjesti za stol. Pridružit ćeš nam se ili sjediš negdje drugdje? " pita me Petar.

Iako su moje namjere bile sasvim drugačije u ovome trenu sve se promjenilo.

Želim je u svojoj blizini, barem večeras.

Odem do šanka i strusim još jedno piće u nadi da mi otrijezni mozak kojeg mi je pomutila ona.

Krenem ka stolu kad me nečije ruke zaustave.

"Hej prijatelju, kako si?" Aleks me uhvati u muški zagrljaj i pljesne par puta po leđima.

"Evo dobro, ti?" Pitam ga reda radi jer mi trenutno oduzima dragocjeno vrijeme.

" Pa eto Eleanor i ja imamo neki težak period i odlučili smo si dati malo vremena. Za to vrijeme sam slobodan čovjek." Osmijehne mi se široko i znam da je u lovu.

"Pa sva sreća pa si na pravom mjestu da popuniš malo to svoje slobodno vrijeme." Namignem mu i pokušam se probiti dalje.

" Već sam upoznao nešto tako upravo, samo ću joj dati malo vremena da me probavi" lukavo se osmijehne i odšeta od mene. Pružim korak prema stolu za kojem sjedi ona i vidim kako se hihoće i privlači svu pozornost na sebe. Svi za stolom je gledaju kao očarani.

Sjedam na stolicu kraj nje jer sva sreća jedino to mjesto je prazno. "Jesam nešto propustio?" Pitam na glas. "Ma ništa bitno, vjerujem da svaki dan slušaš ovu predivnu djevojku pa znaš kako je šaljiva" dobaci mi stariji prosjedi čovjek, direktor naše podružnice.

"Bela, jesi li za ples?" Zasmeta mi to što sam čuo jer ju zapravo ne znam. Izbjegavam ju odkada je došla.

"Pa može naravno" pogleda u mene i zarumeni se. Pretpostavljam da joj je neugodno.

Pružim joj ruku i povedem je do podije. Na sreću zasvira neka lagana pjesma.

"Ovoga, moram ti reći da ne znam plesati."

"Hrabro si onda došla ovdje pred sve te silne ljude koji te upravo gledaju." Zadirkujem je i stvarno se divim toj hrabrosti.

" Nekako ti vjerujem." Pogleda me u oči i šokira me dubinom izrečenog. Iskrenost joj se iscrtava na licu. Zaista mi vjeruje.

" Bela, ne vjeruj vuku u janjećoj koži"

"Zašto Bela?"

"Zar te nitko nikada nije tako zvao?"

"Ne, zapravo."

Lagano se ljuljuškamo u ritmu glazbe koja nas okružuje. Palcem joj dodirujem donji dio leda koji je otkriven, jer prokleta haljina više otkriva nego pokriva.

Umiruje me taj dodir na njenoj svilenoj koži. Stvorenoj za milovanje.

"Zato što si prelijepa" odgovorim joj na već zaboravljeno pitanje.

Ignorira moj odgovor ali vjerujem da ga je čula. Odaju je rumeni obrazi. Njeno krhko tijelo tako savršeno pristaje uz moje. Opet me ometa neko tapšanje po ramenu. I opet je to Aleks.

"Mogu damu zamoliti za jedan ples?" Osmijene mi se lukavo i vidim tko mu je plijen večeras. Ona!

"Ako se dama slaže." Pogledam je s molbom u očima da ne pristane. Ali što ona radi?

"Da pače" Osmijehne mu se slatko i ispali me ko zadnju budalu.

"Prepuštam ti je." Maknem se od nje i njega i zapalim ljuto prema šanku. Treba mi boca a ne čaša. Slijevam u sebe jednu za drugom dok mi oči cjelo vrijeme pasu po njoj.

"Sine, postoji li neki problen?" Približi mi se Petar s radoznalošću u očima.

" Nebih rekao, postoji li?" Pitam ga natrag.

"To ćeš mi ti jednog dana reći. A ja ću biti tu, spreman slušati te. " Mudro kimne i udalji se od mene.

Jebem ti život!