8

2.2K 105 1
                                    

Stižemo u kuću i odmah skidam cipele. Noge me užasno bole jer nisam navikla hodati u njima. Protrljam umorne listove i noge podignem na tabure.

Večer je prošla više nego odlično. Upoznala sam hrpu novih ljudi i svi su me tražili kontak u slučaju da me zatrebaju. 

"Gospođice kako je prošla noć?" Izviri Tia odnekuda.

"Jako dobro, hvala na pitanju! Vjerujem da ću uskoro naći prve prave klijente." Osmijehnem joj se vesela i ponosna na sebe.

"A ja nisam bio prvi pravi klijent?" Upita Petar.

"Ne, ti si bio najbolji klijent!" Zagrlimo se i osjetim neku dragost. Dosta smo se zbližili tokom ovog vremena dok sam ovdje. Izgubila sam majku ali dobila sam oca.

"Da li je Mark stigao kući?" Pita je Petar

"Ne, nisam ga čula. Možda je još ostao iza vas."

"Nije, mi smo zadnji otišli."

"Ooo..." Tia se okrene i ode prema kuhinji. Ne razumijem taj razgovor jer Mark ima naviku ostati duže kada je u izlasku. Vjerojatno kod neke svoje ljubavnice. Probode me žalac ljubomore kada pomislim na to.

"Doći će." Pokušam utješiti Petra, ali vidim na njemu da je zabrinut.

"Inače bi uvijek došao kući nakon ovog događaja."

"Ma znaš da on svaki dan negdje luta." Pokušavam ga utješiti.

"Danas nije svaki dan." Okrene se i ode prema svojoj sobi.

Ne razumijem što mu je to značilo. Po čemu je ovaj dan bio različit od ostalih. Probat ću sutra razgovarati s njime. Nešto mi je tu čudno.

Skinem s lica šminku, operem zube, umijem se, istuširam se i odem leći. Dan je bio stvarno naporan. Gledam u strop već dosta dugo vremena i vrtim u glavi događaje. Uz sve što mi se izdogađalo samo mi je jedna osoba mota po glavi.

Večeras se ponašao tako pitomo. Kao ukroćena zvijer. Nježan i drag, ali opet s druge strane opasan. Opasan po mene i moje srce. Ponesena magijom koja me okružuje kada sam kraj njega, pristala bih na sve.

Prisjećam se njegove ruke na mojim leđima dok me vodi do podija na ples. Taj muževan dlan i dodir kože na kožu zapalio je sve u meni. Samo mali dodir prstom slao mi je trnce u najintimnije djelove tijela. Nikada se nisam tako osjećala. Sa njime sve ide u krajnost, nema između.

Najsmješnije je što mi nije dao ništa a osjećam se kao da mi je dao sve. Sve što budi u meni, sve je novo i ne poznato. Ne istraženo. Joj bože, što bi mi Petar rekao da zna...

Iz maštanja me prekida zvuk razbijanja stakla. Izjurim iz sobe i ugledam Marka u dnevnom boravku i vazu koja razbijeno leži na podu. Na trosjedu leži nemarno prebačen sako i kravata što je jasan dokaz da je već neko vrijeme kod kuće.

Kreće prema stepenicama i pokušava se popetu gore. Izgleda jako smiješno. Dvije stepenice naprijed, jedna natrag. Zahihoćem se u sebi i krem do njega da mu pomognem. Uglom oka ugledam Tiu u spavaćici kako izlazi vidjeti što se događa.

"Budem ja, idi spavati." Odmahnem joj dok hvatam Marka ispod ruke. Žao mi je žene. Neka se odmara. Lagano kimne i vrati se natrag.

"Sada si kraj mene? Nema Alexa u blizini ha?" Zajedljivo mi kaže. Pogledam iza sebe da vidim da li je Tia čula. Ne želim da nešto kaže Petru.

Prešutim taj komentar dok se borim s njegovom težinom i vučem ga prema njegovoj sobi. Nema smisla rspravljati o tome sada.

Dok ga grlim pod prstima osjećam njegove mišiće, iako opušteni, tako su zvrdi i definirani.

"Ništa nećeš reći? Prijala ti je pažnja dvojice muškaraca? Sviđa ti se kad obljeću oko tebe?"

Došli smo do njegove sobe. Već me lagano iritira njegov ton i njegovo ponašanje.

"Da! Sviđa mi se kad netko oblijeće oko mene. Pogotovo ako si to ti!" Kažem mu i bacim karte na stol. Kako god shvatio.

Isti tren me gurne na zid i zarobi svojim tijelom rukama podignutim kraj moje glave. 

Lutajući mojim licem izusti ono što će mi davati snagu za kasnije bitke.

"Ako si ti moj kraj, pusti me da pijem otrov s tvojih usana." Nasloni nježno usne na moje dok me lovi maglica novih osjećaja.

Lagani poljubac u usne natjera moje tijelo da  zadrhti od ugode. Te meke usne me osvajaju, dodirnula sam raj, a jednom nogom sam u paklu.

Iz nježnog poljubca prelazi granicu više. Jezikom nježno zadirkuje moje usne dok se srce smije.

Prvi poljubac...moj prvi poljubac...predivan i jedinstven, a opet tako grešan.

Jezikom dodiruje moj. Taj predivan okus nečeg novog me vuče. Ples jezicima postaje sve brži i grublji. Napaljena sam od ljubljenja. Sve ove godine sam sebi uskraćivala ovakve osjeće i sada su me sve te godine pogodile kao bumerang.

Uzdasi pomješani sa našim poljupcima tjeraju me da se još više stisnem uz njega. Osjetim izbočinu u njegovim hlačama i znam da se i on predao ovoj ludosti.

Dopuštamo ovoj noći da zaboravimo tko smo i što smo. Prepuštamo se praznoj glavi i punom srcu koje od nas radi nešto što inače nismo.

Da mogu zadržala bi se dovjeka u ovom stanju ludila...da barem mogu....

Prekida poljubac i gleda me u oči. Mjesečina mu obasjava lice i trenutno je on nešto najljepše što sam vidjela. Nešto najslađe što sam iskusila do sada.

" Predivna si.." osmijenem mu se nekako postiđena i ne navikla na komplimente.

Nasloni čelo na moje i zatvori oči "....a ja sam lud čovjek." Odmakne se od mene i ode prema krevetu.

Otkopčava košulju dok ga ja gledam kao začarana.

"Možeš ići sada." Od šoka kad sam to čula odsjekle su mi se noge i ostala sam ukopana u mjestu. Koji kurac!?!

"Možeš ić, rekao sam!" Kaže glasnije i noge mi same krenu.

Bijesna zalupim vratima. Gad jedan bezobrazni. Idiot!! Sljedeće što će od mene dobiti će biti jedna velika, najveća šamarčina i još jedno veće ništa!!Ništa!!

Odmarširam u sobu i bijesno zalupim i svoja vrata. Boli me briga da li ostali spavaju. Pobacam sve jastuke i rasturim krevet. Skinuo mi je zvijezdu s neba i onda mi ju je razmrvio pred očima.

Pakao! Pakao ću mu priuštiti!

Izbivši sav bijes iz sebe, stigle su na red suze. Suze koje su mi čistile zamagljenu dušu. Plakala sam za mamom, plakala sam nad prošlošću i nad sadašnošću, a najviše sam plakala radi njega.

Značilo mu je uvjerena sam u to. Možda mu nije značilo kao meni, ali bilo je tu nešto više od pijanog poljupca. I to ću mu dokazati. Polako ali sigurno.

A sada, pa sada ću se još malo prepustiti tugovanju nad svojom sudbinom i nad svojim životom.

Sutra će biti bolje.

Opako NaopakoDonde viven las historias. Descúbrelo ahora