Opako Naopako

12

Nije da sam osluškivala ali jesam. Mark se kući vratio kasno na večer. Zvukovi teških koraka te udaranje vratima odaju mi da je opet pio.

Jutro je svanulo i ne znam što ću danas. Opet se sredim što bolje mogu. Odlučim se za usku ultra kratku žutu haljinicu i nježno zelene sandale. Izgledam šareno, veselo, ali isto tako i sexi. Haljina mi miluje tijelo i čini moje obline naizgled još većima.

Spustim se u dnevni boravak i zateknem tišinu. Inače svako jutro barem Tia bude tu negdje. Zvuk teških koraka iza mene natjera me da se zamrznem u mjestu. Znam čiji su to koraci.

"Dobro jutro!" Kaže mi Mark dok mi prilazi iza leđa. Staje tik uz mene. Dovoljno blizu da mu osjetim dah na vratu i toplinu kojom zrači njegovo tijelo. Kroz mene prostruji neka ugodna jeza. Osjećam se..nekako moćno dok takav muškarac stoji uza mene.

"Gdje su ostali?" Upitam ga. Možda čak ne iz znatiželje nego više da razbijem ovu napetost koju samo ja osjetim.

"Sami smo opet. Imaš možda neki prijedlog na što utrošiti današnji dan?" Pita me promuklim glasom koji je prije svega jako...jako seksi. Gaćice su mi se natopile u trenu.

"Primjerice što?" Nagne mi se kraj uha i naježim se od njegova daha na mome vratu. Zaklela bih se da me pomirisao.

"Primjerice da mi objasniš zašto me jučer nisi nazvala." Zakolutam očima, "zar stvarno ozbiljno pitaš?"

"Da ozbiljno pitam. Ako sam te ja dovezao, ja ću se pobrinuti i da te odvezem! Mogli su te napasti, oteti, silovati i tko zna što a ja nebi znao. Mogla si barem javiti gdje si!"

"Nisam znala da te je briga za to." Odbrusim mu ljutito jer mi je puna kapa tog primitivnog ponašanja.

"Briga me je, kako me nebi bilo briga!" Odgovori mi oštrim glasom. Isti tren me ljuti i pali njegov odgovor i ostajem nijema na to.

Približi mi se u potpunosti i svojim tijelom me gurne prema šanku. Prisloni se uz mene i osjećam njegovu izbočinu koja je taman u razini moje vlažnosti.

"Osjetiš li što mi radiš? Mogu se kladiti da si ti isto napaljena. Pali te moje trčanje za tobom. Pali te kad me zadirkuješ i zajebavaš. Provociraš me i onda ne daš. Bela, igra je gotova!"

Zareži iznad mene i poljubi me tako žestoko i opije me svojim usnama. Trlja mi svojom izbočinom međunožje i preplavljuje me božanski osjećaj. Lebdim između jave i sna. Prvi puta se osjećam tako predobro. Ispustim izdah zadovoljstva koji mu kaže sve.

Navali na mene još jače. Stišće mi rukama grudi koje vape za njegovim dodirom. Adrenalin mi kola tijelom od straha da netko ne naiđe. Napaljena sam još jače od tog rizika u kojem se nalazim. U meni se budi neka bludnica koju još nisam upoznala. Bez srama širim svoje noge oko njega dok mi jednom rukom drepa guzu, a drugom se bori s mojom haljinom.

Skida mi naramenicu i oslobađa moju sisu koju isti tren zasisa. Vraća svoju drugu ruku gore i u isti tren obrađuje rukom moju drugu bradavicu. Željela bih potrgati svu odjeću sa sebe. Želim da mu ruke haraju mojim tijelom. Želim da me obilježi. Da me grize i gricka jer ovo tijelo žudi za oslobođenjem...

Kao nenormalna se trljam uza njega. Privlačim ga još više sebi kako bi ga bolje osjetila. Počinje raskopčavati patent na svojim hlačama i pomislim si 'to je to, to će se stvarno dogoditi'. Nakon ovog danas više natrag nema.

Naš balončić divljaštva raspukne otvaranje ulaznih vrata. Zaledim se u trenu. Mark se sabere i zaštiti me svojim tijelom. Na vrata proviri Vincova glava.

"Mark, tu sam pa ako me trebaš zovi."

"Ok, uskoro."

Prije nego što se pokupio van prošao je pogledom po Marku i vidio je mene iza njega. Vjerujem da je shvatio sve. Samo slijepac ne bi vidio.

Mark se okrene prema meni.

"Oprosti, nisam znao da će se on vratiti tako brzo. Dugo si spavala."

Osmijehne mi se osmijehom vrijednim milion dolara.

"Nastavit ćemo večeras. Moramo razgovarati jer ovo ovako više neide."

"Slažem se s tobom. Ovoga, odmakni se molim te, moram se dovesti u red. " odgurnem ga od sebe i krenem prema kupaonici. Odjednom me primi za ruku i brzinski povuče sebi. Nisam se još ni snašla već mi je utisnuo jedan nježni poljubac u usta.

Zbrka u mojoj glavi i promjene ponašanja koje se vežu na ovog lika opasno su me uzdrmale. Što znači ovo sve. Kuda ovo vodi.

Malo sam se na brzinu dovela u red. Pogledam svoje zajapureno lice, koje odaje sve. A tek osmijeh od uha do uha... Pokušavam se uozbiljiti ali ne mogu. Kao da mi ga je netko nacrtao vodootpornim markerom i sada ne silazi dolje.

Pomislim na Petra i saznanje da ako on sazna, ništa ne će biti dobro i osmijeh mi izblijedi.

Spustim se dolje i miris hrane mi poškaklja gladan želudac. Predivno opet Mark nešto sprema.

"Prvo što ću te pitati je ima li i za mene?"

"Nisi ni vidjela što radim."

"Nije ni bitno, ne sumnjam u tvoje kulinarske sposobnosti." Namignem mu i približim se da vidim.

"Tia je ostavila umak a ja sam samo skuhao tijesto. Žao mi je ali ću te danas razočarati, ne bih stigao sam skuhati. Imam sastanak uskoro. "

"Da i sama idem danas u Spencer i Smith."

"O stvarno? Što ćeš tamo?"

"Idem raditi" opet mi osvane osmijeh na licu.

"Pa čestitam Bela! Bilo je pitanje vremena!" Pruži ruku prema meni i opet iskoristi trenutak da me poljubi. Ovo mu je sjelo kao jedna jako dobra izlika da se opet približi mojim usnama.

Poljubac koji mi daje je tako senzualan, vrti mi se u glavi od podražaja, okružuje me neka izmaglica i predajem se samo tome poljupcu.

"Čekaj, mogli bi Petar i Tia naletjeti.!"

"Bez brige, nema ih danas. Petar je na putu, a kada nema Petra, nema ni Tie. Mogu ti reć da su mi njih dvoje oduvijek bili sumnjivi."

"I ti si to primjetio? Mislim i ja da gaje neke osjećaje jedan na prema drugom."

"Nek, dobri su ljudi."

"Jesu da."

"Ajde sjedaj za stol, pojedemo i idemo. Ne smiješ ni ti zakasniti prvi dan. Mada moram priznat da sam bio na rubu da odgodim ovaj sastanak. Želim vrijeme s tobom Bela. Želim smiriti to divljaštvo u tebi. Želim da nakon mene ležiš nemoćna, iscrpljena i prazne glave.

Večeras si moja Bela!"

Skoro sam se udavila tjesteninom nakon ovog govora.

"Misliš da možeš to?" Zadirkujem ga.

"I više nego što misliš."

Obrazi mi se zarumene dok samo razmišljam o tome. Moram mu reći da s djevica. Večeras ću.

Nakon jela odemo svaki svojim putem. Vinc prvo odveze mene a zatim njega. Ne moram govoriti kakva je tišina bila u automobilu. Osjećala sam se sramotno i razotkriveno. Nadam se da je Vinc dovoljno pametan da šuti. Moram reći Marku pa porazgovara s njime. Jer ako se ovo sazna. To će biti katastrofa neviđenih razmjera.

Strah od razotkrivanja je trenutno ništa na prema uzbuđenju koje mi Mark servira. Bože luda sam u potpunosti. Veselim se kao malo dijete i ne mogu dočekati kraj ovog dana.