𝑪𝒓𝒗𝒆𝒏𝒂 𝒛𝒂𝒌𝒍𝒆𝒕𝒗𝒂🔚

IX

 – Evo, to je to. – Vuk mi pruži vrećicu, pa uzmem i istresem sadržaj na Stojanov stol. Pređem rukom po tom starom, otrcanom drvetu, izgrebanom od ključeva, kemijski, obilježenog krugovima od vrelih šalica kave, punog godina rada, riješenih slučajeva, papirologije i duše. Sklopim oči, pa osjetim Nenadov uzdah.

– To smo našli blizu mjesta zločina. Jasno je da nisu ostavili tragove iza sebe, ali forenzičari su našli tragove guma, otkrili smo kojem modelu pripadaju. Kao što vidiš tu su čahure, preslika otiska guma, par sitnica koje su našli, ali nisu sigurni da ih mogu povezati sa napadačima. Mislio sam da bi možda mogao...

– Pokušat ću, mada to obično ne ide tako. Jednostavno samo dođe.

– Ako treba ostavit ću te samog, možda te ometam kada sam tu.

– Ne moraš, slobodno ostani. – uzmem par čahura u ruku u drugu onaj otisak guma. Sklopim oči, pa ga pozovem. 

– Gdje si Stole jebo te pas? Vidiš tko je dupe natrćio u tvoj stolac?! I nije ti baš nešto, udubio se na oblik tvoje dupesine. A i ne miriše baš sjajno. Čuj stari mogao bi malo partneru uskočiti u pomoć. Valja nam otkriti čije su ovo gume ostavile trag na asfaltu. Čije su ovo čahure? Ti sigurno znaš, a i ja bih htio znati. Vjerujem da će mi od stresa sve vizije nestati i neće se vratiti dugo vremena, zato trebam tebe da mi malo pripomogneš. Hajde Stole poguraj me malo. 

Vidim svoje riječi u mislima i opuštam se, trudim se, jer nikada do sada nisam prizivao viziju i ne znam kako to da učinim.

– Crveni...

– Šššš... – prekinem Vuka prije nego nastavi da priča. Osjetim kako mi trnci prolaze cijelim tijelom, baš kako sam osjetio na groblju kada sam video ono bijelo svjetlo.

–Goni to govno odavde. Raskomadaj ga, prodaj u dijelove, samo učini da nestane!

– Pa, što ste sad uradili s njim sve vam jebem blesavo?

– Nisi tu da pitaš nego da učiniš da stvar nestane.

– Dobro, nije problem, rastavit ću ga u dijelove, samo mi je žao takve zvijeri. Ja sam ga sredio, ja sam mu dušu dao.

– Ne seri sa tim sentimentalnim sranjima Krle, motor nas ne smije povezati. Mi i on nikada nismo vidjeli jedni druge. I sve da oribaš, i to da se sija. – čovjek drži kliješta u rukama i gleda crnu Yamahu, a oči mu bolno padaju po cijeloj dužini vozila. Teško mu je učiniti ovo što likovi traže od njega. Njih ne vidim samo ih čujem.

–Pa kako ćete nazad majmuni?

– Bole tebe kita kako ćemo nazad, nije Osijek milijun kilometara. Nazvat ću te za tri dana, a onda ću poslati nekoga za Vinkovce da provjeri jesi li obavio posao i donese ti novac. Ako ostane i jedan dio od njega i neko ga poveže s nama, mrtav si istog dana Krle. Jasno?

– Jasno, jebo vas otac sve redom. – jedan priđe okrenut leđima od mjesta s kojeg ja u ovom trenu gledam i uhvati ga za vrat, pa ga odigne od zemlje.

– Previše psuješ smrade! Previše pričaš zapravo. Bilo bi ti pametnije da šutiš i radiš ono za što si plaćen. Ne želiš se zajebavati sa Kobrama. Poznajemo te. Tebe i tvoju obitelj. Djeca su ti slatka, ne bi želio da im se nešto dogodi, zar ne seronjo?

– Ne. Nikako. Molim te, Lave, ne čini ništa. Sve će biti kako želite. Uvijek je bilo. – on ga pusti pa ga pljesne po obrazu

– Tako treba. Ostaj mi dobro Krle čujemo se za koji dan. – kaže, pa pucne prstima, a kolega krene van za njim. Trudim se, ali ne uspevam da ih vidim. Vidim samo tog jadnika koji ostane pred motorom. Nekako vidim kako podiže glavu ka zidu i tu ugledam natpis. Krletov bunker mehaničarska radnja. Sve mu jebem! Trgnem se, dok u ruci stežem one stvari. Vuk me gleda izbečenih očiju.