– Hej mala, dobrodošla nazad. Jesi lijepo pajkila? – Dejana se promješkolji, pa proškilji na jedno oko.
– Joj Jejo, sve me boli.
– Vjerujem.
– Doktor kaže da si dobila udarac u glavu, a kada si pala niz stube da si se dobro ugruvala. Srećom ništa nije slomljeno, samo si natučena po koščicama.
– Jesam li sanjala ili me iz podruma izvadio komad tak' zgodan da sam buncala? – nasmijem se ludi
– Nisi sanjala. Mile te našao. On te iznio iz podruma, dovezao te u hitnu.
– Au, znači zgodni princ je stvaran? Ima li curu?
– Ti zbilja nisi normalna!
– Zašto? Tvrdiš da nije zgodan?
– Ma, zgodan je! Vidjet ćeš ga opet, doći će on da te vidi budi bez brige. Rekao je da će doći. – ona se nasmiješi kao đavolak – Vidiš da si uspjela tipa šarmirati i u takvoj situaciji.
– Pa, kad sam riba ipo. – odmahnem glavom
– Što se dogodilo Dejo? Kasnije, kada su te utrpali u džip?
– Nemam pojma, bacili su me na zadnje sjedalo i držali mi glavu spuštenu cijelo vrijeme. Dovikivali su se preko zvučnika, o tome gdje da voze, kako ih jure, psovali. Jedan je čak pitao da li su uzeli pravu ženu?! Mislim koji vrag? Kakvu pravu ženu? Ako nisu htjeli mene, koga su?
– Ninu! Htjeli su Ninu, ali nisu znali koja od nas je ona pa su nas htjeli odvesti sve.
– Hvala Bogu pa je stigla policija.
– Mladen je imao viziju. Video je kako upadaju u kuću, i da nisu stigli na vrijeme tko zna što bi bilo.
– Kako ste me našli?
– Mobitel, jebote. Lokacija.
– Ali, ispao mi je negdje.
– Vjerojatno su te odande dovukli do ruševine, jer tamo gdje je Milić našao mobitel nije bilo tragova vozila. Sigurno su odande otišli ili, ne znam. Možda su ga i bacili, zbilja nemam pojma što se dogodilo. Bitno je da si dobro.
– U onom podrumu su sanduci sa municijom.
– Znam. Ostali su tamo da pregledaju, ja sam s Miletom došla ovamo.
– Znači zove se Mile? Kakvo je to glupo ime za tako lijepog čovjeka?
– Ne zove se Mile to mu je nadimak. Preziva se Milić, a kako se zove pojma nemam, pitat ću Mladena.
– Puna stanica komada jebem ti. Mila, ti i ja radimo na pogrešnom mjestu. Trebale bi ostati ovdje. Zbog Mileta i sličnih prinčeva koji spašavaju dame u nevolji.
– Me tražim ja princa.
– Pa, naravno da ne tražiš kada si ga već našla. Ima li što novo po pitanju toga?
– Čega?
– Tebe i Crvenog? Vjerujem da ste proveli noć skupa lutajući ulicama Osijeka tražeći izgubljenu djevojku, jadnu, bijednu, samu, otetu. Da ste se prepustili tuzi i muci i utješili jedno drugo jer me ne uspijevate naći, a onda te Crveni zgrabio za dupence, nabacio na svoje mišićavo tijelo i ...
– Ti si zbilja dobila udarac u tu glavurdu! Budalo!
– Ma, daj, znam da jedva čekaš da ovo sranje prođe, pa da se zakačiš za njega kao pijavica. Previše je tuge i stresa mala u tebi, moraš to negdje izbaciti. Moraš se malo osloboditi, a gdje ćeš bolje nego na njegovu seksi tijelu.
![](https://img.wattpad.com/cover/198092679-288-k273897.jpg)
YOU ARE READING
𝑪𝒓𝒗𝒆𝒏𝒂 𝒛𝒂𝒌𝒍𝒆𝒕𝒗𝒂🔚
Short StoryDrugi deo trilogije Policijske kronike. ************ Zakletvu sam dao. Idi s mirom brate moj. Ona je sada u mojim rukama. Pisana od : 03.9.2019- 26.9.2019. 10.9.2019.-24.10.#1 in life 26.10.2019 #1 in short story