𝑪𝒓𝒗𝒆𝒏𝒂 𝒛𝒂𝒌𝒍𝒆𝒕𝒗𝒂🔚

XVII

Dok me dodiruje po golim prsima, osjećam kao da se svijet okreće oko mene. Kao da gubim tlo pod nogama i dižem se. Sve u meni se ponaša kao da ga prvi put u životu diraju ženske ruke, a isto to sve zna da uopće nije tako. Ovo je samo prvi put da me diraju njene ruke i prvi put nakon dugo vremena da baš toliko želim da me netko dodiruje. Ne mogu da se opustim iako se trudim, ali znam da je ovo Stojanov stan, znam da se upravo spremam imati seks s njegovom kćeri baš ovdje, i iskreno se nadam ne u njegovoj sobi. Jer koliko god ja uzbuđen bio i koliko god želio uzeti ovo tijelo koje mi se nudi, ovu ženu koju želim od prvog trena, jednostavno sve u meni se ukočilo.

– Mlađo... – ona stane – Jesi dobro? Što je?

– Dobro sam. Ništa. Sve je u redu, samo nastavi...

– Želiš ovo, ali Stojan je u tvojoj glavi, zar ne?

– Oprosti samo, sve je to tako sjebano.

– Nemoj sada da misliš o tome. Ako itko treba da se udara po prstima zbog ovoga onda sam to ja. Oca sam sahranila nedavno, nisam ga ni oplakala kako treba, a želim s tobom u krevet. I to u njegovoj kući. Koliko sam bolesna?

– Nisi, ti... Samo...

– Znam da to nije u redu i da bih trebala da sjedim i plačem za njim, a ne da tražim svome tijelu užitak, ali... Stojan je bio takav i naučio me da suze nisu rješenje za ništa. One neće olakšati našu bol, one neće vratiti izgubljeno, imaju moć da nas još više gurnu preko ruba. A, ja ne želim više preko ruba. Ne mogu. Nisam to ja. Voljela sam ga, volim ga i uvijek ću, ali one suze koje sam isplakala dosta su. Bol za njim nosim u sebi u cijelom svom tijelu, nikada neće prestati da boli i nikada neću prestati željeti da se vrati i bude opet kraj mene, samo... Sama sebe moram izliječiti, a ja osjećam da si ti moj lijek. Možda i griješim, ali ako ne pokušam neću znati. On te želio uz mene, ti me želiš, osjetim to, želiš da budemo skupa, rekao si...

– Želim, želim jako.

– Onda ispuni svoju zakletvu Crveni! – sve ti jebem – Usreći me! Uzmi bol iz mog tijela, oslobodi me tuge, jer samo ako tijelo odvedem u drugom smjeru od provalije bola u koju će upasti imam šanse da se spasim.

– Jelena...– jedva procjedim pa je okrenem ispod sebe – Želim te tako jako. I evo nije me briga da li je ovo Stojanov krevet ili nije, želim da budeš moja, ovdje, sada.

– Ovo je moj krevet Mlađo, sad je ovo moja soba, sve ovdje je sada moje... Osim tebe.

– I ja sam tvoj. Rekao sam ti i nisam promijenio mišljenje.

– Onda dokaži. – nasmijem se pa je zarobim svojim tijelom, usnama, rukama. Uživam u svakom dijelu nje, u svakoj pori njene kože. Nikada nisam ovako uživao u ženi, ona je kao čokolada nakon preduge dijete. Kao hladna piva u sred ljetne žege. Budi moja čula, osvježava mi krv, tjera moje srce da tuče jače, brže, a tijelo da što više popušta želji da se oboje izgubimo jedno u drugom i da skrenemo misli sa sveg zla koje nas je zadesilo zadnjih dana. I puštam da me opija i puštam u svoje misli samo ovo sada, a otpuštam sve misli o tome gdje sam, što se dogodilo prije ovoga i što će se možda dogoditi. Dopuštam sebi da uživam u ovom trenutku, da uživam u njoj, u svemu što ima i što pruža od sebe.

– Mlađo...

– Šššš, ništa ne govori, rekla si mi da šutim, i šutjet ću. Nema riječi, nema razgovora, samo želja, samo tijela, samo strast. – stegne me, pa obuhvati nogama, dok nespretno svlači hlače s mojih kukova. Pomognem joj, pa ih zguram sa sebe, ispetljam si ruke, i sve nestane. Ostanu samo njezine gaćice na njoj, pogledam je, pa namignem. Zakačim ih jednim prstom i svučem ih preko njenih vitkih nogu.