𝑪𝒓𝒗𝒆𝒏𝒂 𝒛𝒂𝒌𝒍𝒆𝒕𝒗𝒂🔚

XVIII

*DEJANA*

– Samo se dobro odmorite i uzimajte dosta tekućine. Sve bi trebalo biti dobro dalje. – doktorica mi pruži papir – Ovo vam je ostavila jutros kolegica. Bila je dok ste spavali. – sa stolice uzme torbicu koju ja uopće nisam primjetila. – Vjerojatno čista odjeća i ostalo što vam treba.

– Hvala vam – uzmem torbicu, sjednem na krevet i otvorim. Izvučem ceduljicu koja je skroz na vrhu. - Pošto nemaš mobitel moram po starinski. Tu ti je čista odjeća, higijena i na dnu ključ od stana. Po tebe dolazi tvoj princ, a ja sam sa Mlađom u stanici. Odmori, pa ako budeš željela pridruži nam se. Ljubim te. Jelena!

– A, u materinu! – opsujem, pa skočim s kreveta pri tom me zabole rebra. Utrčim u kupaonu, pa se otuširam, obučem čistu odjeću, pustim kosu i malo nabacim šminke. Zna Jeja što treba, pogotovo jer princ zvani Mile bez imena dolazi po mene. Uh svega mu sve me neki žmarci podilaze. Što ako sam umislila da izgleda onako kako sam ga doživjela? Što ako on uopće nije neki princ nego neka sirovina? Jebi ga Dejana i ti baš nekada znaš potrefiti kada da brbljaš. Trebala sam šutjeti. Iziđem iz male kupaonice, bolničku spavaćicu stavim na krevet, svoju torbicu zakopčam.

– Bok! – uh svega mu. On stoji na vratima sav divan baš kakvog sam ga i vidjela jučer.

– Hej. – kažem, a on priđe. Stane ispred mene i pruži mi ruku

– Ja sam Mile! – kaže, na što se moj nos uvrne sam od sebe

– Mile? Imaš li još kakvo ime možda? – on se nasmije

– Saša Milić na usluzi gospojice.

– E, to je već bolje. Saša! Puno ljepše nego Mile. Za takvog macana ne može neko ime poput Mile. To jednostavno nije po zakonu sile seksi ljudi.

– Sile seksi ljudi?

– S. S. LJ., pa pobogu zar nisi čuo za to?

– Ovaj, ne. Izgleda da sam nešto propustio.

– Ne možeš ti takav zgodan i seksi imati ime koje nije isto takvo. Amen. – čovjek počne da se smije, sve se udara dlanom po bedru. Meni iskreno oči ispadaju od pogleda na njega i toga koliko je lijep kada se smije. Jebote, kako je zgodan.

– E, pa da sam umro bilo bi mi žao što ovo nisam znao. Dejana... – kaže, pa priđe sasvim blizu – Boga mi moga slažem se s tom tvojom teorijom.

– Naravno da se slažeš.

– Jesi li dobro? – kakvo skretanje s teme. Džaba tvoj jezik to govori, kada tvoje oči rođo govore nešto sasvim drugo. A i moje tijelo nešto potpuno treće.

– Dobro sam. U ovom trenutku odlično. Hvala ti što si me spasio prinče. Ne znam kako da ti se odužim. Mislim imam nekoliko prijedloga, ali ne znam da li bi ti se dopali. Da li bi se dopali nekoj tvojoj curi, ženi, dečku što ja znam.

– Dečku? Zar ti izgledam kao gej?

– Ma, druže ti meni izgledaš kao Bog sa Olimpa, ali znam da danas svi koji tako izgledaju imaju dečka, pa sam oprezna. Tko pita ne skita.

– Jesi li ti uvijek tako slobodna i otvorena s ljudima koje tek upoznaš? – pita, pa uhvati pramen moje kose i zavrti ga oko prsta

– Zavisi. Ako mi se netko svidi na prvi pogled, nema tu više ustezanja.

– Što želiš reći da...

– Da si zgodan, da sam baš super sretna što me iz mračnog podruma izvadio tip poput tebe. O, jesam, jesam.

– Ti si jedna nevjerojatna cura.

– Rekli su mi to već.

– Nikada nisam upoznao curu poput tebe. Sve su obično nekako povučene, ili čak previše otvorene, na svim poljima, ako me razumiješ.