Pokus

1. dio

Nisam ga ni pogledala već sam izašla iz sobe na čijem je ulasku i dalje stajao on.
C: Evane, odvedi ju.
Mladić mojih godina, odjeven u agenta, pokazao mi je put niz stube koje su vodile u veliko predvorje. Krasile su ga slike i skupe umjetnine, a sa visokog stropa visio je kamenčićima ukrašen luster.
Bilo je baš kao u bajci.
Spustila sam se niz stepenice, a u prizemlju su bile dvije spremačice. Ona starija me sa sažaljenjem gledala dok me ova mlađa pokušavala ubiti pogledom.
Ne obazirući se, prošla sam pokraj njih izašavši u predivno dvorište puno kamenčića. Polukružne stepenice, napola prekrivene tepihom, krasile su i poboljšavale dojam sveukupnog izgleda.
Fontana u sredini kružnog toka bila je okružena božurima svih boja. Tko bi rekao da jedna ovakva osoba ima ukusa za interijer i eksterijer.
E: Ovdje, gospođice.
Uputio me prema crnom autu zatamljenih prozora u koji sam ušla.
Kada je krenuo zatvoriti vrata, zaustavila sam ga jer me jedno pitanje gušilo.
Ja: Stani! Evane, znam da se ne znamo, no je li stalno ovako? Koliko se djevojaka vozilo u ovom autu?
Prošao je rukom kroz kosu uputivši mi nježan pogled.
E: Ovako je svaki dan. Onu od jutra ostavi, drugu navečer pokupi. Razlika je u tome što Vas želi ponovno.
Kimnula sam glavom pokunjujući se od stida. Kako sam se dala na ovo? Kako sam srušila svoj ugled pred ljudima koje ne znam?
Ja: I, Evane, još nešto. Željela bih da znaš da ja nisam znala ni tko sam ni šta sam kada se to dogodilo.
E: Meni se ne trebate pravdati. Radije brinite za zaručnika.
Namignuo mi je te zatvorio vrata, a auto je krenuo.
Kako ću se suočiti sa činjenicom da sam prevarila muškarca koji ima toliko poštovanja za mene? Kako da se pomirim sa time da sam ga izgubila zauvijek, a bez da on to zna? Ne mogu živjeti s ovime, a ne smijem mu reći.
Nije prošlo puno vremena, već sam se našla pred zgradom u kojoj živim.
Tijekom cijele vožnje osjetila sam vozačev pogled na sebi. Gadila sam mu se. Misli da spadam među njih. Misli da sam jedna od onih koje šire noge i ubacuju se u krevet bogatim muškarcima misleći da će nešto postići time. Kada bi barem znali kakva sam. Spavala sam sa njihovim šefom, da, no ne mojom krivicom. Nije bilo slučajno, to bi bilo apsurdno da kažem, no da nisam namjeravala, nisam. Nikada ga ne bih prevarila. Previše ga volim, a tako ga lako gubim.