Pokus

3. dio

Jutro

Otvaram oči na zvuk budilice čiji me alarm podsjeća na zakazani razgovor. Sreća moja što imam više od pola sata da budem spremna.
Pripremila sam odjeću koju ću obući. Crne, uske traperice i bordo bluzu sa zlatnim ukrasima. Nisam se odjenula, već otišla u kuhinju po doručak.
Voćna salata i kapučino čekali su me na šanku. Miris kapučina protezao se hodnikom prema sobi. Divno jutro.
Sunce se probijalo kroz rolete te tako stvaralo sjene na zidu.
Sjela sam za barski šank te započela sa doručkom. Inače se nikada ne oblačim prije jela jer se obavezno uprljam, a taj dan obično imam nešto važno. Tako to biva kod mene.
Pojela sam obrok, a pritom čitala Njujorški W Magazin.
Sebastian se probudio te me onako raščupan i umoran zagrlio.
A: Zakasnit ću. Kroz 15 minuta moram biti tamo.
Krenula sam ga poljubiti te otići, ali me čvrsto prikovao za sebe.
S: Još malo ostani.
A: Sebastiane, moram ići.
S: No dobro.
Ostavila sam poljubac na njegovim usnama te potrčala kroz vrata.
S: Sretno!
Čula sam povike iz stana te se osmjehnula. Trebat će mi sreća. Kažu da ovakav posao stvara stres, pogotovo zbog šefa, ali plaća je dobra. Zato sam si to preodredila kao prioritet.
Izašavši iz zgrade, zaustavila sam prvi taksi. Firma je udaljena kojih 25 minuta pješke, no i ovako ću zakasniti.
A: Oprostite, možete li brže?
Upitala sam s obzirom na promet koji je bio zabukiran, a i dalje se dalo ići brže što je vozač i napravio.
Za tren sam bila pred neboderom u kojem se, nadam se, nalazi moj novi posao.
Preda mnom se nalazi tvrtka Dior&Wa.
Radnici su se vidjeli kroz staklene prozore koji su stvarali pravi poslovni dojam. Dizalo se penjalo gore - dolje, a ljudi su čekali da uđu.
Nabacila sam osmijeh te pouzdano krenula unutra. Lift je bio prepun, ali je bilo mjesta za mene. Penjao se i spuštao svako malo, no nikako da ode na moj kat.
Naime, šefov ured je praktički na vrhu pa ja moram na 125. kat.
Jedna od djevojaka pritisnula je broj kata na koji idem te sam se tamo našla kroz nekoliko minuta.
Izašla sam iz lifta te zakoračila u ogroman poslovni prostor. Uredi su bili posvuda, radnika na gomile, a papirologije još više. Zadivio me taj pogled te mi je trebalo buđenje u realnost.
Osjetila sam stisak na ruci te se osvrnula iza sebe.
A: Evane?! Prestrašio si me.
E: Vidim, pogubljena si. Dođi u moj ured.
A: Ured?
Kimnuo je glavom te me povukao za ruku kao da me želi sakriti od nekoga.
Krenula sam korak uz njega te se našla u predivnom uredu koji su krasili razno razni ukrasi.
Na sivome zidu nalazile su se police kričavo žute boje dok je drugi zid bio preliven crninom.
Iza njegovog stola bio je prozor koji je davao predivan pogled na grad. Isto kao i ulaz, bio je proziran.
A: Wow!
Pobjeglo mi je s usana na što me on uputio da sjednem.
E: Od kud ti ovdje?
A: To sam i ja tebe namjeravala pitati.
E: Radim ovdje, a ti se ne bi trebala pojavljivati ne želiš li probleme.
A: Došla sam na razgovor za posao. Zašto bi to bio problem?
Prošao je rukom kroz kosu te se laktovima naslonio na stol stavivši dlanove pod bradu.
E: Koji posao?
A: Tajnica. Zašto?
Skupio je obrve te jezikom prešao preko malenoh pirsinga na donjoj usnici.
E: Jer je Christian ovdje šef.
Problijedjela sam, a tijelo mi se zakamenilo. Kako je moguće da je on ovdje šef?
A: Nemoguće.
E: Aleksandra, tvrtka se zove Dior&Wa.
A: Christian Dior! Kako sam glupa!
Udarila sam se u čelo ne vjerujući kako nisam promislila. Njegovo mi je prezime u glavu ušlo pa izašlo, nisam ni mislila o tome.
A: Onda odlazim. Kakav god posao i plaća bili, nisu vrijedni mojeg mučenja ovdje.
Ustala sam htjednuvši izaći, no Evanove riječi zaustavile su me u namjeri.
E: Ne možeš pobjeći ni da želiš. Čeka te u uredu.
A: Zna li on da sam to ja?
Odmahnuo je glavom dok se meni kamenje tovarilo na srce koje je udaralo svom snagom.
A: Ja ne mogu raditi ovdje.
E: U uredu je. Čeka te.
Kimnula sam glavom gutajući slinu koja mi je onemogućavala normalno disanje.
E: Sretno!
A: Hvala.
Izašla sam iz ureda zaputivši se prema njegovu. Kako da prođem ovu noćnu moru? Sreća mi sada treba više od ičega. To je sigurno.