Pokus

5. dio

Ured je bio kompletno siv sa kričavo zelenim ukrasima. Lampa koja se nalazila u kutu davala mi je dojam da se osjećam kao kod kuće.
Kožni naslonjač blizu crnog, radnog stola i stolica na kotačiće. Ovo će definitivno biti moje mjesto za odmor.
Sjela sam na stolicu te se nekoliko puta okrenula, a zabavu je prekinulo glasno kašljanje.
C: Mislio sam da je ovo radno mjesto.
Mržnja me pojela rekavši ovo te sam mu samo smireno odgovorila isprikom.
A: Ispričavam se, prvi dojmovi, znate.
Nasmijala sam se dok je on i dalje ozbiljno gledao u mene što me primoralo da se uozbiljim. Ovdje očigledno nema zezanja.
C: Zapiši si ovo. Sutra, sastanak u 12, pobrini se da me nitko ne ometa. Nazovi Korder Design i otkaži sastanak ondje. Treba mi još paket iz pošte, poslovni papiri. Dokumente posloži i premjesti u moj ured, ladica kraj stola. I donesi mi kavu. Zapisala si?
Govorio je takvom brzinom da sam ga jedva slušala, a kamoli zapisivala.
A: Znači, sastanak u 12, Korder Design otkazati, paket, dokumenti i kava.
Osmjehnuo se te kimnuo glavom.
Zavodljiv pogled na njegovu licu stvarao je nemir u meni, a on je samo izašao.
Izdahnula sam glasno te se bacila u stolicu te ponovno okrenula gledajući u grad. Vidio se i kip Slobode. Nevjerojatan prizor.
I da sam zamišljala ovakvo nešto, ne bi izgledalo ovako stvarno.
Kliker mi je proradio te me podsjetio na kavu.
Izašla sam iz ureda pa krenula po kavu. Što li ona Mina radi da mu je nije mogla donijeti. Ili me on samo testira?
Bilo kako bilo, otišla sam do aparata za kavu, a red je bio ogroman. Najmanje desetero radnika je stajalo čekajući kavu, a ja ju šefu moram donijeti sada. Ne bude li to tako, mogu se preseliti.
Udarala sam nogom o pod prekristivši ruke. Zbilja im treba ovako dugo. Pošto su skoro svi viši od mene, stala sam sa strane, a onda me netko povukao za ruku.
E: Uzmi kavu i bježi kod šefa.
A: Pa ne mogu se samo tako pregur...
E: Želiš ovaj posao, zar ne?
Kimnula sam glavom gledajući u njega.
E: Onda uzmi kavu i bježi.
A: Hvala.
Učinila sam što mi je i rekao te krenula do Christiana. Nije ga bilo u uredu, kao ni nigdje u hodniku. Preostalo mi je jedino da odem kod Sofije. Ona će znati gdje je.
Uputila sam se do nje te ušla bez kucanja, a unutra zatekla nju na Christianu.
Taj me prizor zamrznuo te sam samo izašla i otrčala do njegova ureda i ostavila kavu. Stvarno je odvratan. Oboje su.
Taman sam htjela izaći i on mi je prepriječio put.
A: Makni se od mene.
Upozorila sam ga ciljajući pogled u oči na što se on samo nasmijao.
Pritisnuo je gumb na zidu, vrata su se zaključala, a prozore su prekrile rolete. Zadrhtala sam na ovaj postupak te progutala knedlu.
C: Meni se ne naređuje.
A: Što želiš od mene?
C: Prekinula si me u poslu sa Sofijom, sada ga moram dovršiti s tobom.
Frustrirao me ovime te mi uputio pogled ispod obrva.
A: Ti ono nazivaš poslom?
C: Svojom vrstom posla, da.
A: E pa to moja vrsta posla nije i nemamo mi što dovršiti. Mislim da je bilo dovoljno da si me  imao cijelu noć samo za sebe.
Htjela sam ga zaobići, no njegovo mi tijelo to nije dozvoljavalo.
C: Ne bi nam škodila još jedna noć.
Skupila sam obrve hvatajući njegov pogled, a iduće što je slijedilo, nije moja krivica, već samo automatik.
Jak šamar našao se na njegovom obrazu, no njegov izraz lica utjerao mi je strah u kosti.
C: Udarila si me?
A: A kako ti se čini?! Da me više taknuo nisi!
Krenula sam ga zaobići kako bih napokon uklonila ovu blizinu, no njegova me ruka zaustavila u namjeri.
A: Pusti me!
Istrgnula sam se iz njegovog stiska te htjela izaći iz ureda, ali vrata su zaključana.
A: Otključaj!
Za čudo, poslušao me, a ja sam istrčala bez riječi. Kako netko može ovoliko boli nanijeti i biti ovako odvratan?
Ne znam kako ću izdržati na ovom poslu. Pitanje hoću li uopće.