Pokus

4. dio

Od potpunog užasa dijelilo me svega nekoliko koraka. Ne smije mi pokvariti ovo. Ako mi je već uništio ljubavni život, poslovni neće.
Pokucala sam na staklena vrata iako sam ga vidjela zaposlenog među papirima, meni okrenutog leđima.
C: Mina, ostavi mi kav...
A: Ne namjeravam Vam donositi kavu, gospodine.
Okrenuo se prema meni te mu je lice poprimilo onaj izraz kao i dan prije.
C: Nisam li ti rekao da dođeš kod mene kući, a ne na posao?
Šokirala me njegova doza egoističnosti te sam mu odvratila bolnom rečenicom.
A: Zbilja mislite da sam došla zbog Vas?
C: Zbilja me ne bi čudilo.
Zakolutala sam očima na njegovu izjavu te prešla na temu.
A: Ovdje sam zbog razgovora za posao.
Prekrižio je ruke te skupivši obrve, prišao mi bliže za nekoliko koraka.
C: Idi kod moje zamjenice, ja imam posla. Ne sumnjam da će te primiti jer ja bih.
Pogledala sam ga s gađenjem dok mi je njegov lik i dalje stajao pred facom.
A: Naravno da bi kada si životinja.
Prošaptala sam samoj sebi te mu okrenula leđa i otišla iz ureda. Nevjerojatan je. Kako je uobražen i narcisoidan!
Ludjela sam hodajući u nepoznatom smjeru za koji sam mislila da je ured njegove zamjenice. Koja li je ta, pitam se.
Pokucala sam na crna vrata te provirila u malen ured.
A: Dobar dan. Došla sam za razgovor za posao.
Xx: A ti si?
A: Aleksandra Novak.
Kimnula je glavom žvačući žvakaću sa neizmjerno ćudljivim pogledom.
Xx: Sofija Grace. Drago mi je.
Pružala mi je ruku koju sam s osmijehom prihvatila. Bolje razgovarati s njom nego s Christianom, bezbolnije je.
S: Gospodin Dior vas je poslao?
Kimnula sam sjedajući u kožni naslonjač.
S: Pitat ću te nekoliko pitanja pa po njegovoj procjeni ćemo odlučiti dobivaš li posao.
A: U redu.

Nakon pola sata ispitivanja, napokon sam odahnula. Previše je pitanja i činjenica da mi je već zlo ovoga posla. Vrijedi zbog plaće.
S: To je to, odnesi papire Christianu, on će pogledati i reći ti jesi li dobila posao.
Preuzela sam spisak te sve pogledom prelistala.
A: Dogovoreno, hvala Vam.
S: I, molim te, zovi me Sofija.
Nasmiješila sam se te potvrdno kimnula i izašla iz njezina ureda. Čini se kao normalna djevojka. Pomalo čudna, no mislim da ne bi trebalo biti problema, a to me brine jer je njegova zamjenica.
Krenula sam hodnikom ponovno do njegovog, ogromnog ureda.
Ušavši unutra, hladan pogled zapeo je za mene.
C: Da?
A: Papiri za zaposlenje.
Pružala sam mu spisak koji je potpisao i ne pročitavši ga.
A: Nećete pročitati?
C: Ne, primljena si. No zezneš li nešto, pobrinut ću se da više ne bude posla za tebe u ovome gradu.
Zinula sam ne znajući što reći na ovo te se samo pribrala stojeći pred njime.
C: Evan će ti pokazati ured. Sada me ostavi jer imam posla.
A: Doviđenja.
Pozdravila sam ga pokušavši biti uljudna, no on je to pokvario ne rekavši ništa. Nema ni toliko obraza samo da me pozdravi.
Otišla sam do Evanovog ureda sa mislima koliko ću još puta hodati od jednog do drugog.
Pokucala sam i ušla ne obazirući se na njegovu zauzetost.
E: Opet ti.
A: Da, oprosti. Trebao bi mi ključ od ureda.
E: Dobila si ga?
Veselo sam kimnula nasmiješivši se.
E: To zaslužuje proslavu.
A: Kako misliš proslavu?
E: Vidjet ćeš kasnije. Dođi sad.
Krenula sam za njime u smjeru Christianovog ureda. Tik do njega nalazio se moj. Noćna mora.
E: Izvoli ključeve. Ured je valjda dovoljno dobar?
Pogledala sam kroz staklene stijene diveći se tom poslovnom luksuzu.
A: I više je nego dobar. Hvala.
E: Uživaj.
Dao mi je ključeve i otišao nazad za poslom, a ja sam se sjetila da bih mogla ući i razgledati.
Možda ovo i uspije.