Pokus

2. dio

Izašla sam iz auta ne pozdravivši ga te trčeći krenula do ulaza. Što da kažem Sebastianu? Kako da se izvučem iz ovoga?
Već sam osjećala udarce riječi mržnje za koje sam sama kriva.
Uhvatila sam hladnu ručku te otvorila vrata gurnuvši ih unutra. Ušavši u lift, razmišljala sam što da mu kažem. Kako da mu priopćim gdje sam bila i što sam radila.
Mislila sam da ću ovu vožnju provesti u miru, no već na idućem katu ušla je susjeda koju sam morala izbjeći kako ne bi primijetila moju nervozu. Izašla sam ih lifta te se stepenicama uspinjala još pet katova.
S obzirom na to da nisam imala ključ, bila sam primorana pokucati, što sam u idućem trenutku i napravila.
Sačekala sam nekoliko trenutaka kad mi je otvorio sa zabrinutim izrazom lica.
S: Aleksandra, gdje si do sad?
Nisam odgovorila na njegovo pitanje, samo sam ga zagrlila pokušavajući ne zaplakati. Suze sam držala na rubu kao i sve što mi je od života ostalo.
S: Brinuo sam.
Rekavši ovo, zajačao je zagrljaj. Stisnula sam oči, a suze su potekle. Ne smije vidjeti da plačem. Budi normalna, Aleksandra.
A: Oprosti mi.
S: Nešto je bilo?
Udaljio se od mene pustivši me unutra.
A: Oprosti što si brinuo.
Pogled sam spustila na pod jer nisam više mogla gledati taj njegov nježan pogled pun ljubavi. Uništila sam sve što smo imali, a on to ne zna.
S: Sve je u redu. Bitno da si ovdje, živa i zdrava.
Gledala sam u njega ne vjerujući koliko se gadim samoj sebi. Zašto sam ovo napravila ovako divnom čovjeku? Uvjerena sam da ni približno ovako dobrog neću naći.
A: Volim te, znaš?
Nos me pekao upozoravajući na suze, a ja sam i dalje ukipljena gledala u njega.
S: Ja tebe obožavam.
Dlanove je položio na moja oba obraza započevši dugačak poljubac. Topila sam se pod njegovim rukama razmišljajući o Christianu. Ne smijem misliti na stranca. Postavila sam si granice, liniju ne prelazim.

Ljubio me sve strastvenije otkopčavajući dugmad na kombinezonu. Zaustavila sam ga primivši ga za ruke.
Ja: Ne sada. Sutra imam razgovor za posao. Ne bih trebala potratiti tu priliku.
Kimnuo je glavom gledajući me te ostavio jedan poljubac meni na čelu.
S: Nemoj dugo, treba ti sna.
Ja: Neću, ne brini.
Otišla sam u radnu sobu zatrpanu papirima, gdje sam se na istom mjestu našla već u idućem trenutku. Prošli posao nije prošao nimalo dobro, za ovaj sam prikupila nadu. Kako sam zamislila, sve bi trebalo proći u redu. Osim ako me nešto ne spriječi.