Pokus

10. dio

Primivši se posla, nevolja za istim je nestala. Ne bih lagala da kažem da nije zabavno, ali za nekoliko premještenih papira i malo nerviranja, vrijedi. Iako je prošlo svega nekoliko minuta mog započetog rada, okončao je s ulaskom mojeg šefa. Labava kravata i otkopčan sako davali su mi dojam onoga što je radio prije dolaska ovdje.
A: Recite?
Promeškoljio je facu prišavši stolu punom razno raznih papira drugačijeg sadržaja koje je svjetlost blagih zraka Sunca objasjavala iz svakog kuta. Razdvojio je usnice htjednuvši nešto reći, a iz njegovih usta nije izašla ni riječ.
A: Ako Vam ništa ne treba, otiđite jer me ometate u poslu. A njega, hvala Bogu, ima.
Slegnuo je ramenima pa sjeo nasuprot mene dok sam ukipljeno stajala i gledala u njega.
C: Da se razumijemo, nismo si nitko i ništa, al' da me stalno oslovljavaš sa "vi" mi je dosadilo.
Moje su obrve pronašle mjesto visoko na čelu dok me čuđenje odalo u svakom smislu te riječi. Naime, nisam mogla kontrolirati svoje reakcije ni najmanje.
A: Ja ni ne znam tko ste Vi. Ime i prezime dovoljno mi je da se sasvim izoliram od Vas.
Njegov smiješak, koji se dobro podudarao s njegovim karakterom, uznemirio me na sve načine. Od tijela do psihe, bila sam pod njegovom kontrolom. I ne slutivši na bilo koju njegovu iduću rečenicu, pribojavala sam se svega što bi izašlo iz njegovih usta.
C: Od mene se ni jedna djevojka ili žena ne bi izolirala. Pa, onda, zašto ti bi?
Odlučno sam razmislila o svom odgovoru pa mu odbrusila s dostojanstvom.
A: Jer nisi savršen kao osoba i čovjek općenito. Ne vidiš li da te mnogi tvoji radnici mrze? Misliš li da bih došla raditi ovdje da sam znala da si ti šef? Ni u snu.
Uputila sam mu smrtonosan pogled iako sam mogla pretpostaviti da je iduće što slijedi otkaz, no od njega nisam dobivala ni riječ.

Christianova perspektiva . . .

Slušao sam taj slijed riječi što je izgovarala samodostojno, a pokreti rukama što je pritom izvodila, izmamili su mi osmijeh na lice.
Zanimljivo kako je obraćanje sa "ti" iskoristila tek onda kada me trebalo izvrjeđati. Vidim da zna što i kako govori. Odlučna je pri svemu što donosi u obliku plana, odluke, a opet postoje nedoumice. Kao djevojka je jaka. Psihički i fizički podnosi mnoge bombe u životu. Nisam gledao njezin životopis, ali neke se stvari čitaju iz očiju, ne samo papira koji mnogo puta ne znači ništa. Mogla se prikazati u najboljem svjetlu svoje osobnosti, a ostala je samo ona. Aleksandra kao Aleksandra. Razumije vrijednost ovog posla kao i sve što joj donosi. Zato se ne buni. Naravno da bi svim njezinim suradnicima bilo lakše da je nema, ali meni je zanimljivo promatrati te ženstvene pokrete dan za danom iako je ovo tek drugi. Svi budući sastanci bit će savršeni u prisutstvo moje nove tajnice. Kako me razmišljanje dovelo do sastanaka, sjetio sam se onog za danas u jedan. Možda Aleksandra danas ipak ostane bez ručka dragog kolege.