Pokus

18. dio

Na primjer, svi odrasli znaju da djed Božićnjak ne postoji. No, mala djeca imaju maštu i mozgu mogu dokazati sve ono što žele. Zubić vila i mala, leteća stvorenja za njih su mašta s drugog planeta. I ne zamjeram im. Naprotiv, dobro je ne misliti na stvaran svijet i okrutan život, koji se odvija u svakom kutku kugle zemaljske. Ja sam kao dijete mislila da ću moći letjeti. Unatoč tuđim odgovaranjem i govorenjem kako su to budalaštine, ja sam vjerovala da ću letjeti i misli su mi bile neograničene. Ponekad se i mi odrasli povučemo u kutak koji nam u posebnih trenutcima paše. Za nekoga su to knjige, za nekoga slikanje, priroda, glazba, a za neke to znači dobra avantura. Znači, ono što vam želim reći jest da smo svi različiti i da imamo pravo misliti na ono što volimo. Postoji samo jedna stvar koja ne štima u svemu ovome. Ljudi se zbog toga osuđuju ili jednostavno postaju kopije. Naravno da to nije moj problem, ali povod dobrih osoba za lošim mi je žalosno gledati. Ljudi su pakosni i to se neće promijeniti. Naprosto može biti samo još gore.
E: Aleksandra?
Znate kako vam neke riječi kroz jedno uho uđu, kroz drugo izađu? Meni se to često dešava. Ponekad nezainteresiranost, ponekad loša samokontrola ili ignoriranje. Koliko me znate, jasno vam je da ne volim ometanje.
A: Ha?
E: Pred tvojom smo zgradom.
Ma koliko god želite ignorirati neke stvari, ne možete jer vam njihovo značenje prodrma tlo pod nogama. Iako ja sada sjedim, mogla sam vidjeti Sebastianov i Derekov auto. Čudno kako mu je brat došao. Mislim, rekao je da ga nema navečer.
A: Ovaj... hvala. Vidimo se. Sutra.
Kimnuo je glavom vidno razočaran, a ja, kako bih mu popravila onaj pogled, zatvorila sam vrata koja sam prethodno otvorila. Naravno, da bih izašla. I to bez pozdrava.
A: Snađi se.
Rekla sam jedva razumljivo te ga brzo uhvatila za obraze i otisnula poljubac. Osjećala sam se čudno, a isto tako kao da imam dužnost ovo napraviti. Iako sada idem kod zaručnika, poljubila sam prijatelja.
E: Zasigurno se vidimo.
Ukočen i iskren osmijeh nanio mi se na lice, a nestati je mogao već za nekoliko minuta. Žene. Čistunka, djevica, k*rva i kraljica. Podijeljene u timove. Ili dimenzije. Nazovite to kako hoćete, no kada netko kaže da smo iste, pada nam u očima. Jake smo, ponekad hladnokrvne, ili ipak nije tako? Bile mi i najgore osobe na svijetu, od nas počinje život. Bio on iz ljubavi, iskrenosti, mržnje ili želje, nebitno. Počinje od nas. Naravno, bez muškaraca bile bismo nitko i ništa, što se tiče začeća, ali oni drže figuru hladnokrvnosti. Uglavnom. Zanimljivo je kako smo stvoreni da ne možemo jedni bez drugih. I da želimo, ne možemo. Ovisimo jedni o drugima. Radnik ovisi o svojem šefu, a šef o radnicima. Dijete o majci, a majka o njemu kako bi bila sretna s tim djetetom. Ja ovisim o nekim materijalnim dobrima, ali nisam ni ja robot. Koliko god ne pokazujem osjećaje, vi prvi znate da ih imam. Tako je. Činjenica. Jedini ste s kojima sve dijelim. A to je zanimljivo, zapravo. Znate, nije da se često otvaram ljudima, ali lakše je sve zapisati nego čuvati u sebi. Netko od mojih članova života to neće pročitati, niti samo saznati, a vi već jeste. I to je lijepa činjenica. Mada, nekima to zvuči suludo, ali meni je drago. Pa, vratimo se mi na moju situaciju. Znate kako sam rekla da je život kompliciran? E, ovdje se to i dokazuje. Nekada sve bude savršeno, mislimo da nam je život procvao, a to je samo trenutak. Trenutna sreća jest lijepa, ali kratka. To nimalo nije fer i vjerujem da se slažete sa mnom. Trenutno mi preostaje ili da dišem tako da mi se pluća raspuknu kako bih došla do zraka jer me tlak guši, ili pobjeći kao kukavica. Shvaćate što sam rekla? Nisam jaka kao što se činim. U tome je naša tajna. Izvana možemo glumiti da nam nije stalo, da nas ne diraju tuđe riječi i postupci. I što je najbolje, ide nam jako dobro! Ali, kada smo same, ništa nas ne sprječava da se slomimo i žalimo same sebe. U tome je tajna. Dobre smo u našim ulogama nedodirljivih djevojaka jakog stava i karaktera općenito, ali, maske padaju. A ja sam uvjerena da ste vi toga svjesni. Tako da, sada moram staviti masku kako bih bila onakva kakvom me smatraju. Čovjek bi se iznenadio koliko daleko s glumom mogu ići. Često zaboravim da glumim hladnokrvnost tako da postajem ono što glumim da jesam. Rijetko ispadne dobro je ljudi sve što sam rekla okrenu protiv mene, ali naučila sam se nositi s time. Kad smo kod nošenja, vrata na koja sam pokucala uskoro mi znače živčani slom, tako da, poželite mi sreću.