Pokus

19. dio

Iščekivanje.
Strah.
Bol.
Mogla bih navesti te tri činjenice osjećaja u sebi trenutno. Znate kada nešto morate napraviti i nema vam druge za tim postupkom? Vjerujem da znate. Ali unatoč tome, ja kući moram pa makar i cijela Sebastianova familija bude tamo. Nije me puno dijelilo od zvona čiji se zvuk začuo nakon jednog pritiska. Pritisak. Tjeskoba. Manjak zraka. Sama pomisao na ovaj sada scenarij oduzet će mi navedeno. Naravno, nije otvorio Sebastian. Njegov brat. Derek. Osoba koja, da nije brat mojeg zaručnika, mogao bi biti meni. Okupljanja njegove obitelji zaista su nešto čudno za moju psihu. No, bilo kako bilo, ima odličnu obitelj, koja me dobro prihvatila. Osjećaj prihvaćenosti. Tjeskoba u iščekivanju. Kaos u glavi. Točno bi to opisalo ono što ću vam ispričati. Znate kako uglavnom djevojci budu zaredane loše veze i propale zaljubljenosti? Ili ne? Uglavnom, kao i u filmovima, jedna od mojih životnih ljubavi bila je specifična po puno stvari. Počnimo od toga da nikad nisam bila luđe zaljubljena. Imala sam osjećaj kao da je mogu živjeti bez tog muškarca. U čemu sam se, naravno, prevarila. Naime, on je bio malo dijete. Ili barem poput malog djeteta. Mnoge stvari nije shvaćao ozbiljno, kao ni ja tada, no ipak sam bila ozbiljnija. Mislio je da je naša veza igra što je meni naočigled smetalo. Nisam podnosila činjenicu da on o našem odnosu ne misli ozbiljno. Ali, unatoč tome, ja sam ostala u toj vezi. Sve do trenutka kada je on pokazao svoje pravo lice. U mojim je očima ispao debil, da se razumijemo. No u očima moje tadašnje obitelji, on je bio faca jer me onako ispalio. Onda sam shvatila da nitko o našoj vezi nije mislio ozbiljno. Pa čak ni on sam. I tako, iako sam znala da je sve bila samo igra, bila sam neutješna. Izgubila sam onu vjeru u muškarce kao ljudska bića. Smatrala sam ih čudovištima. Ukratko, bila sam užasno ograničena. Nakon tri godine slobode, naišao je Sebastian, kojim sam se očarala. Njegova muškost i šarm su me opili poput čaše Jack Danielsa. Naravno, nismo odmah na početku bili jedno za drugo, mada sam ja već bila zaljubljena. Ali me on držao distanciranu dok i sam sebi nije priznao što osjeća prema meni. Bila sam amaterka u vezi, da to tako kažem, ali od nekud treba početi, zar ne? Svidio mi se iz mnogo razloga, a jedan od njih drži razlog moje lude zaljubljenosti. Nije spavao sa drugima petsto puta i bio je drag. Nekima mlako, meni dovoljno. Više od takvog muškarca ne treba nijednoj djevojci. I to ću sada reći. Dragi muški rode, ako ste normalna osoba, a djevojka vas ne ferma, gotova veza. Samo nemojte dozvoljavati jedna od nas upravlja vama. Žene znaju biti uvrnute. Ponekad i do te mjere da su u stanju posvađati se sa pola familije svojeg partnera. Ali opet, muškarci češće prijeđu tu mjeru. Eksploziva i nuklearka u njima može puknuti pri jednom zagrljaju vašeg brata. Ludo je to. I tako, Aleksandra je opet odlutala. Odlutala u smeđim očima koje su me obilježavale kao svoje vlasništvo.