Pokus

15. dio

E: Ne razmišljaj previše. Donijet ćeš krive odluke.
Samopouzdan izraz obuzeo je njegovo lice kada je zaustavio auto. Izašao je ostavivši me unutra. Mene kojoj se razvio osmijeh od uha do uha. Ugrizla sam usnicu pa s tim istim osmijehom izašla primivši ga za ruku koju mi je pružao izvana.
Parking je bio doslovce krcat. Vidim, ovo mjesto je očigledno poželjno i poznato.
Dok smo prilazili ulazu, sve se više čula glasna muzika. Kineski restoran s muzikom na engleskom?
A: Što je ovo nabijanje?
E: Ispod je klub. Više za opuštanje, nego za divljanje.
Podigla sam obrve neobjašnjivo ga gledajući. Kako nekoga ovako glasna muzika može opustiti? Sinula mi je zamisao nedugo nakon što smo ušli unutra.
A: Hoćemo ići u taj klub?
Uhvatio me za rame kako bismo se probili u gužvi te izustio kroz galamu.
E: Vidjet ćemo.
Zakolutala sam očima na njegov blesav odgovor pa sjela odmah do prozora gdje je već bio rezerviran stol. Mirisi su se miješali dok je zaljubljenost parova bila u zraku. Glasna muzika iz tako rečenog kluba je ostavljala poseban dojam ovog mjesta. 'Strongest'. Pjesma koja je trenutno svirala. Mora da je DJ lud kada ovako navija tu muziku. Mada, ludovanje bi mi sada dobro došlo. To mjesto ne bi trebalo biti loše. Štoviše, volim se katkad opustiti i dati sebi da poludim i pokažem sebe. Mir mi neće vječno pristajati.
E: Što ćeš jesti?
Upitao je prekinuvši dojam, a ja sam mu uputila upitan pogled.
A: Nikad nisam jela kinesku. Kako da znam što ću jesti?
Prolistao je jelovnik pa nakon nekoliko stranica stao i prst stavio na jednu od bezbroj slika jela.
E: Piletina sa sezamom.
Pomalo sam blenula u njega nakon imena našeg predjela te je on slegnuo ramenima.
A: Neobično, no hajde.
Kimnuo je glavom, a jelovnik zaklopio kako bi konobar znao da smo odlučili. Razgledavala sam prostor oko sebe neznano se diveći svim slikama i predmetima koji su ukazivali samo na to da je ovo kineski interijer. Posebno.
A: Mogli bismo češće dolaziti ovdje nakon posla.
Predložila sam ne očekujući njegov odgovor. No kao i uvijek, od njega sam ga mogla očekivati uvijek.
E: Čekaj pa vidi sviđa li ti se hrana.
Misao o tome prošla mi je kroz glavu, a ja kao ja, morala sam to izgovoriti i na glas.
A: Ne može biti loša kad ti biraš.
Nasmijao se pa pogled usmjerio na mene. Osmijesi su se gledali kao na filmskom posteru dok nismo shvaćali realnost oko nas. Stvarno imam sreće čim sam upoznala osobu poput njega. I ne razmišljajući o ničem drugom, već o njemu, čula sam zvuk mobitela s melodijom pjesme 'Alone'. Složila sam grimasu te zavirila u torbicu ne znajući se tko me zove. Slova su otkucavala 'Sebi' sa žutim srcem po strani. Znala sam da neću s njime moći pričati ovdje pa sam rekla Evanu da pričeka dok telefoniram.
Izašla sam trčeći kako poziv ne bi prekinuo.
Potegnuvši zelenu slušalicu, javila sam se na vrijeme. Udahnula sam te rekla
A: Hej!
Uzviknuvši ovo, pozdrav sam čula i s druge strane linije gdje se nalazio moj zaručnik.
S: Zašto ti toliko treba da se javiš?
Zatekao me ovim pitanjem na koji sam imala čvrst odgovor, no nikako mu ga ne bih mogla reći. Bilo bi čudno da sam u vrijeme posla na ručku s kolegom, a ne s njime.
A: Otišla sam po kavu pa nisam bila u uredu.
Smislila sam izliku svjesno ga lažući.
S: Na poslu si?
A: Jesam.
Odgovorila sam ne sluteći što će iduće reći. Grozno se osjećam znajući da mu lažem i to redovito. Što mi je trebala ona večer? Zašto sam išla u klub? Zabava, da, no život mi je otkazao u jednoj večeri. Mogla sam i bez toga. Kaos sam i ovako imala, još jedan mi nije trebao. Još korak, dva, tri i padam u provaliju.
S: Mislio sam da dođem po tebe. Da zamoliš šefa da te pusti. Imam jedno iznenađenje.
Ugrizla sam se za usnicu te skupila obrve tjerajući suze na rub. Šutjela sam neko vrijeme pa podigla pogled u nebo ruku smjestivši na kuk. Što da mu sada kažem? Da mu opet lažem kako ne mogu? Da još jednom ispadnem loša djevojka i zaručnica? Morat ću mu reći, kad tad. Reć ću mu pa makar to značilo da me ostavi zauvijek. Zaslužila sam.
A: Oprosti, ljubavi, ali ne mogu. Ne večeras.
Čula sam gorak osmijeh od trajanja sekunde, izazvan mnome.
A: Oprosti, stvarno. Ali imam previše posla.
Progovarala sam zadržavajući suze tek toliko da ne skliznu niz obraze. Boli kada mu moram reći ne. Zapravo, ne moram, ali tako je.
S: Ne, razumijem. Onda večeras nisam doma. Javi mi kad dođeš doma.
Kimala sam glavom gledajući u kameno tlo dok sam svako malo treptala kako ne bih zaplakala.
A: U redu. Vidimo se.
Trenutak nakon što sam to rekla, veza se prekinula. Razočaran je. Razočaran je u mene, u moje postupanje prema njemu. Do prije nekoliko dana sve je bilo u savršenom redu. Ja kao domaćica, a on muškarac mog života kojeg bi sa spremnim ručkom čekala doma.
Sada je sve drugačije. Ni ne ručamo zajedno. Vidimo se ujutro i navečer. Sada ni to. Najviše me boli što ne znam kamo odlazi navečer. Znam razlog, a to sam ja. Možda sam mu sve trebala reći na licu mjesta. Možda bih si tako skratila muke posljedica. No kako god da je, čekat ću, a reći mu zasigurno.
Pogledala sam u mobitel pa izgovorila jedno 'volim te' te ga pospremila u torbicu. Nedugo nakon mog postupka, osjetila sam ruku na ramenu. Evan, zabrinutog lica, gledao je pokušavajući pročitati situaciju meni iz očiju.
E: Tko je bio?
Gledala sam poviš njega kako bih uhvatila kestenjaste oči, no odgovor mu nisam dala sve dok me nije ponovno pitao isto pitanje.
A: Sebastian. Moj zaručnik.
Pogled sam izgubila sa strane, a on mi je glavu okrenuo prema sebi tako me natjeravši da gledam u njega.
E: Reći ćeš mu i shvatit će. A sad se više ne žalosti zbog toga, dođi i uživaj. U redu?
Ruke mi je stavio na vrat čitajući mi sve iz očiju. Sve je znao i razumio.
Samo sam kimnula glavom jer riječi jednostavno nisu izlazile iz mene.
A: Smijem te zagrliti?
Ozbiljnije nego ikad, upitala sam ga pitanje za koje sam smatrala da je potrebno pitati.
E: Smijem li ja tebe utješiti?
Nasmijala sam se ostavivši dobar dojam mojeg raspoloženja. Omotala sam ruke oko njega što mi je kasnije uzvratio. Bilo čiji zagrljaj bi mi sad prijao. Samo da je čvrst i siguran, a njegov je to bio.
Auti su prolazili ostavljavši prašinu za sobom dok su kamenčići pod gumama ostavljali znak ulice. Nebo se razvedravalo iako je bilo sve mračnije. Kako je vrijeme odmicalo, tako sam se osjećala bolje. Nakon nekog vremena odlučili smo da ćemo ipak ići u klub. Tko zna, možda ispadne dobro. No kako ukazuje prošli put, izlagala sam se riziku. Neobavezno prošlom slučaju, bila sam odlučna. Što može poći po krivu od nepoznatog društva i malo alkohola. Uostalom, imam Evana. Zasigurno će paziti na mene.
Sam ulaz u klub izgledao je zastrašujuće. Stepenice koje vode naizgled surovom podrumu, vodile su svagdje no ne i tamo. Luksuzno uređen prostor nalazio se ispod poda kineskog restorana. Galama i jaka muzika ubijala je moje moždane ćelije, a znatno povećavala raspoloženje.
Uhvatila sam Evana za ruku jer, koliko imam sreće, izgubila bih se u ovom kaosu.
Nakon nekoliko minuta razgledavanja, prodrmala sam ga htjednuvši mu nešto reći.
A: Testirajmo se!
Naprezala sam glasnice kako bi me što bolje čuo, no vidjela sam da ni unatoč mojem deranju nije shvatio što mu želim reći.
Rukom sam pokazala na šank koji je bio pod plavim i ljubičastim reflektorima. Konobara je bilo najmanje dvadesetak.
Nakon što smo se probili kroz nekolicinu ljudi, bez čekanja naručila sam dva Jack Danielsa.
E: Jesi li sigurna da želiš piti?!
Povikao mi je na uho, a meni je preostalo samo da kimnem glavom.
A: Sad ili nikad!
Izvalila sam s osmijehom pa uzela naručeno piće. Dok je žestoka tečnost klizila niz moje grlo, imala sam osjećaj kao da ću poletjeti još večeras. I već nakon nekoliko čaša, bila sam slobodna kao ptica. Još bi to bilo u redu da čaše koje sam popila nisu bile pune. Napraviti ću neku glupost večeras, u to sam sigurna.
A: Diži guzicu! Idemo na podij!
Izderala sam mu se na uho kako bih bila sigurna da će me čuti bez obzira na galamu oko nas.
Nije nam dugo trebalo, već smo se izgubili u gomili. Naša tijela sudarala su se s drugima dok je glazba razarala uši. Njegove ruke na mojim kukovima davale su mi jasan znak i sigurnost da neću završiti s nekime u krevetu. Nije prošlo dugo vremena, postala sam žedna alkohola koji za mene i ovu noć nije značio ništa dobro. Kaos se odvijao svagdje oko nas, a kemija među nama povezivala je tijela sve više. Još koje piće udarilo me u glavu, a tijelo je bilo življe nego ikad. Umjesto da se popikavam i padam, uspela sam se na pozornicu tako svu pozornost usmjerivši na sebe. Nisam pjevala, nisam pričala, već sam se bacila u masu čije su me ruke podržavale da ne završim na podu. Brutalnost i osjećaj koji sam imala bili su neopisivi. Evan me dočekao na samom kraju primivši me u naručje. Nisam sišla, nego sam noge smjestila njemu oko struka. Nije progovarao ni riječ, taj smo trenutak iskoristili za pijane i iskrene poglede. U trenutku kada mi je bilo dosta, skočila sam s njega pa, primivši ga za ruku, odvukla u toalet. Otkačenost i maksimalnost mojeg raspoloženja mjerila se u dozama poljubaca koje sam kroz trenutke ostavljala na njemu. Svjesna ili ne, htjela sam njegove usne sad. Ova mi noć neće donijeti ništa dobro, toga sam svjesna, no želim nekoga za sebe momentalno.