Pokus

8. dio

Lift me dočekao u prizemlju pa sam požurila do stana. Mir i tišina bili su po hodnicima, a iz starih zidova osjetio se miris vlage.
Kada sam došla do stana, otključala sam ovoga puta svojim ključem.
Misleći da će me dočekati na vratima, krenula sam ga zagrliti, ali u prazno.
A: Sebastiane?
S obzirom na to da ga nije bilo u kuhinji ni dnevnom boravku, otišla sam do sobe.
A: Sebastiane?
Zatekla sam ga na krevetu uspavanog kao bebu. A ja sam vikala njegovo ime, bravo.
Ostavila sam ga da spava te otišla skinuti jaknu i cipele.
Iz kuhinje je dopirao miris toplih sendviča.
Jao, on je meni sve pripremio, a ja sam se zadržala i dulje no što sam trebala.
Uzela sam jedan sendvič sa pladnja i tanjur te krenula u našu sobu gdje je i dalje bio on.
Potiho sam ušla u kupaonicu da obavim higijenu, a još tiše u krevet pazeći da ga ne probudim. Stvarno je kasno, nije ni čudo da je zaspao.
Uključila sam internet na mobitelu, a zvuk poruka odjeknuo je cijelom prostorijom.
Brzo sam ugasila mobitel te se bacila na jastuk ruke stavivši na čelo. Koliko nespretna mogu biti?
S: Ljubavi?
Pa mislim, naravno da sam ga probudila.
A: Oprosti, probudila sam te. Spavaj dalje.
S: Nema šanse.
Okrenuo se prema meni te legao na me svom težinom. Osjetila sam kako su mi pluća utonula među prsni koš.
A: Težak si, Sebi, diži se!
Ugrizao me za vrat te mi izmamio osmijeh. Treba mi ovakvo igranje poslije posla.
S: Lijepa si mi, djevojko.
A: Diži se!
Ruke je progurao meni iza leđa, a ja sam mu pomogla podignuvši se malo iznad plahte.
A: Ma što izvodiš?
Prebacio me preko sebe pa sam ga zagrlila oko vrata glavu stavivši na njegova prsa.
Volim ovo naše vrijeme. Sa njime sam ja jâ. Nije mi teško reći nešto ili napraviti. Mogu biti najiskrenije biće, a on će moj problem ili glupost koju izvalim razumjeti. Nije mi neugodno kako god izgledala. Uvijek misli da sam lijepa, da imam smisla za humor, a najljepše je go što je iskren. Zna riješiti svaki problem i za svaku moju nedoumicu ili psihičku ranu ima lijek. Jednostavno sam imala ogromne sreće u životu.
A: Moram ti reći nešto.
Pogledao me zbunjeno pa uozbiljio facu.
S: Prevarila si me, je l' da?
Problijedjela sam čuvši što me upitao. Zar mu je rekao? Kako je saznao?
A: M-molim? Ne!
Ustala sam gledajući u njega potpuno izbezumljena.
S: Aleksandra, šalio sam se. Čemu strka?
Kamen s duše mi se uklonio, no ne razumijem čemu ovakvo zezanje.
A: Ne šali se ovako sa mnom!
Progunđala sam vrativši se u krevet.
Približio mi se te usne smjestio kraj mojeg uha.
S: Nisi me zbilja prevarila?
A: Sebastiane!
Udarila sam ga u rame svjesno ga lažući. Mrzim sebe što mu ovo radim, ali moram. Moram zbog njega i sebe.