NAUČI ME VOLJETI

3. Katja

Da su čudni putevi Gospodnji, sama sam se uvjerila. Nisam mislila da ću sresti bilo koga od starih poznanika gotovo odmah pri povratku u Moskvu. Još manje sam imala u planu da mi neko razbije novi automobil, a taj neko je moj bivši kum, svjedok na vjenčanju, čovjek koji je upućen u njegov život u potpunosti. Nesreće se događaju, te riječi mi je teta Elena rekla kad sam je nazvala da joj kažem šta se desilo i da se ne brine. I sama sam svjesna da ni ja ni Maksimilijan nismo imali želju da naletimo jedno na drugo, ali se eto desilo. Moj prvi radni dan je postao neradni, cijelo vrijeme glava mi je brujala i da budem najiskrenija svaki momenat sam očekivala da Pavel zakuca na moja vrata. To je bilo i najbolje i najgore od svega. Maks će mu sigurno reći da me vidio. Ne želim da uopšte razmišljam o njemu ni da me sjećanja okupiraju, ali ona su tu, izbijaju jedno po jedno kao mulj i preplavljuju sve oko mene. Znam da ne mogu samo tak oda izbrišem te godine sa njim, niti taj dio života koji sam prešla. Nekad sam to željela više nego išta, ali sad... Ne bih mjenjala to iskustvo jer me naučilo mnogim vrijednim lekcijama u životu, a najvažnija je da sam sebi najbitnija i da kroz život mogu samo uspjeti ako otvorim oči, a srce zaključam. Nije bilo lako da se oporavim od njega, ali sam zaliječila rane, dala sebi vremena i sad sam spremna krenuti dalje sa svim aspektima života. Nije u meni ostalo ništa od one žene koja sam nekad bila, nije bilo svrhe čuvati uništene dijelove nečeg što se više nije moglo popraviti. Nije da nisam pokušala i prije krenuti dalje, jesam, izlazila sam, htjela sam da budem kao i sve ostale žene, ali ništa u toj dvojici muškaraca nije bilo vrijedno mog vremena ni moje pažnje. Izgledali su kao dječaci, a ne muškarci koji znaju šta od života žele. Pavel je postavio visoke kriterije, pomjerajući moje sopstvene granice i praveći svoje. Negdje duboko u sebi sam znala da sam u svakom od njih tražila nešto njegovo, ali sam isto tako željela da ti muškarci nemaju iste karakterne osobine kao on, ništa nalik njemu. Kada su se ti moji pokušaji završavali, osjećala sam ogromno olakšanje.

Teta je znala da sam uznemirena, pa smo dugo razgovarale i zamolila me da uradim nešto za sebe. Prvo da potražim Nadju, jer sam joj se samo povremeno javljala od kad sam otišla, nismo se vidjele nikako. Znam da bih trebala, ali se životi mjenjaju, ljudi se mjenjaju. Nadja vjerovatno ima svoj život a ja bih joj možda sad bila samo jedno dodatno opterećenje. Da li je uspjela da se probije u ekonomiji? Bila mi je najdraža osoba pored tete i voljela sam je jako. Obećala sam teti da ću joj se javiti, nasmješila se svojoj večeri koju je Olga spremila prije nego li je otišla. Otvorila sam sebi bocu vina, natočila pola čaše. Pustila sam muziku, ugasila svjetla i dnevnu sobu je obasjavala samo svjetlost iz kamina. Svirala je neka balada, ne znam joj tekst, ali muzika je bila nježna i tužna. Djevojka je pjevala o praznini u grudima, životu koji je željela, onom koga nije imala...

Došetala sam do prozora, bilo je previše hladno i vjetrovito vani da bih se usudila izaći. Ledeno je. Snijeg je padao, ali ne kao proteklih dana. Bježala sam od depresivnih misli ali bilo je preteško, um je imao sopstveni put. Povremeno su se dešavale ovakve noći. Morala sam sebi dati oduška, ali i priznanje, od poslednje ovakve noći prošlo je dugo. Možda bi i duže da se nisam vratila ovdje. Naslonila sam čelo na staklo lagano zatvarajući oči. Više nego lako sam prizvala njegov lik u svoj um, urezan je u svaku ćeliju mog mozga. Bio je povezan sa mnom na najdubljem dijelu mene, od samog početka je bilo tako, a moja sjećanja su otplovila tamo negdje daleko gdje nisam htjela ići, ali sam sebi dozvolila.

Voljela sam provode sa Nadjom a svakoj djevojci u mojim godinama je to bila jedna od omiljenih aktivnosti. Klub u kome smo večeras je jedan od onih boljih, a nisama nisam sigurna šta to slavimo, kao da nam je trebao povod za nešto takvo. Bila je gužva, veća nego li se sjećam ranije, a višak alkohola u meni je to gurao negdje u stranu. Gledala sam okolo, ne tražeći ništa konkretno, samo posmatrajući. Sto do našeg cijelo veče je bio prazan i na njemu je bio znak za rezervaciju. Sad je stanje drugačije i na to mjesto su stigli neki momci. Bili su nešto malo stariji od nas i cijelo vrijeme nam nazdravljali pokušavajući flertovati ali bezuspješno. Ni jedna od nas nije bila zainteresovana, a što smo mi bile hladnije oni su bili uporniji. Nadja je nazdravila i opet me pozvala na podijum, pa sam joj se pridružila, sada već dovoljno pijana da ne mogu misliti normalno. Ne znam uz koliko pjesama sam igrala kao sutra ne postoji i osjetila sam nečije ruke kako mi ugodno klize oko struka sastavljajući se na mom trbuhu. Ukočila sam se u trenu i zastala. Nečije tijelo je bilo uz moje, miris nekog parfema koji do sad nisam ni na kome imala priliku osjetiti se miješao sam mirisom duhana a vreo dah na mom vratu je bio alarm za uzbunu, samo što se nisam uplašila. Ludost ili alkohol, misliću o tome sutra.