NAUČI ME VOLJETI

4. Pavel

U mladosti čovjek ne misli na dalju budućnost. Bez obzira na ciljeve koje sebi postavimo, uvijek se nađemo u nekim nižim i bližim odredištima koja nismo planirali. Nekad je to poslovna prilika ili neko poznanstvo na koje nismo računali. Može da bude i kolaps ili nešto potpuno treće što do sad nismo iskusili. Često se desi da nemamo uticaj na dešavanja oko nas i nađemo se u centru nenadane oluje, sa neizvjesnim posljedicama. Da bi čovjek rastao i sazrijevao neophodno je proći kroz oluje, trnje i pustinje. Jedino tako će znati da cijeni ono što ima. Imao sam osiguranu budućnost u poslovnom smislu bar sam tada misli oda je to jedino što mi treba i da znam kuda idem. Onda sam zatvorio oči... Na koji način jedan čovjek može da bude slijep? Fizički i emotivno. Ja sam emotivni sljepac, onaj koji je odlučio da pored zdravih očiju oslijepi srce i zažmuri dušom kada to nije smio. Platio sam svoju cijenu, plaćam je i dalje, a sljepilo i dalje održavam i to otrovom koji me kida i s vana i iznutra. Osveta i nije dobar saputnik, a beznađe nije najbolje mjesto na kojem se bilo ko želi naći. To vam kažem iz sopstvenog iskustva, ne zato što sam to negdje načuo. Slijep čovjek može i da progleda, a onaj koji ostane bez nade, izgubi i sopstveni cilj.

Katja... Moja mala leptirica... Vratila se. Ta mi se misao mota po glavi iako se trudim izbjeći je. Ne treba mi puno da se sjetim kako su joj oči iskrile od radosti, kakvog okusa su joj usne i koliko joj je meka koža. Kidalo me u prsima, jako i silno, kao kada zvijer kida svoj plijen, boli... Ne boli da mogu rukom pokazati gdje, boli cijelo moje biće iznutra, razdire me. Svaki moj nerv treperi, guši me nešto na prsima poput tega sprečava dotok vazduha. Stvarnost nije lijepa, prepuna je živih demona koji me opsjedaju, a ona ne ide u tamu. Ona leti ka svjetlu, a ona iskra nade koja mi je prijeko potrebna da mi bar malo osvjetli život i put, namamila bi je nazad, ali je nema. Nada je nestala zajedno sa njom i sad kada se ona vratila nju nije donijela nazad.

Izgubio sam pojam o vremenu dok sam vozio prema skladištu gdje je roba dostavljena. Najmanje sam želio da ovako rastresen vozim po ludom vremenu, ali nisam imao izbora. Od momenta kada sam preuzeo posao u podzemlju skinuvši predhodnog čovjeka sa vrha, vodim ovaj dio potpuno sam. Za povjerenje su potrebne godine, a kada je veliki novac u pitanju, ne smiješ vjerovati nikome. Nisam imao u planu da postanem kralj narkotika, samo sam htio da uništim čovjeka koji je uništio mog oca. Ali je pametno odigrao mnoge poteze uvukavši me u svoje prljave igre. Na posljetku sam sebe mogao da vidim na njegovom mjestu i lakše sam kontrolisao taj svijet. On je bio lud, ja sam malo blaži, ali to od mene ne čini dobrog čovjeka. Možda ne ubijam i ne prisiljavam nikog ni na šta, ali i dalje uz moju pomoć svake noći se u Moskvi rasturi velika količina koke. Posao jeste unosan, iako mi taj novac nije potreban, ali moć koju sam dobio radeći ga druga je tema. Ako imaš jedno nemaš drugo, to i sam sada znam. Postao sam popriličan gad, ime koje se poštuje sa obadvije strane zakona i što je najvažnije, nedostižan za mnoge. To znači da sam stekao popriličan broj neprijatelja ali imao sam ih i prije. Ništa novo. Mnogo je lakše da se nosim sa ovima sa druge strane zakona nego sa onima koji glume svece. Telefon je počeo da zvoni i Maksovo ime bljesnulo je na ekranu. Trebao je i on sam da se nađe da mnom u skladištu sa ostatkom ekipe, pa mi nije jasno zašto me zove.

„Maks..." Javio sam se usporavajući automobil.

„Kasniću pola sata. Pavel, moramo da razgovaramo po mogućnosti čim stignem." Izdahnuo sam i pritisnuo gas. Znao sam o čemu želi da pričamo, ali ne znam da li sam spreman da slušam o njoj i od njega. To je ako da na otvorenu ranu sipaš kiselinu ili so. Nervoza mi se prikradala, a znao sam kako da je se oslobodim.

„Radije ne bih, ali nemam izbora, zar ne?" Nešto je promrmljao i nisam saslušao kako treba. „Čekam te u sladištu. Moramo da izvezemo paket što prije. Policija stalno njuška i ne trebam još i njih za vratom." Prekinuo sam prije nego li je rekao još nešto.