NAUČI ME VOLJETI

16. Pavel

Bio sam loše, osjećao sam se loše i sve je bilo još gore. Vikend mi je prošao kao u nekoj izmaglici, a Igor je kao po nekom šablonu opet našao rupu u koju će se sakriti. Jesam mu rekao da se kloni Katje, ali mu nisam prijetio direktno. Rekao sam mu isto tako da bira sredstva kojima se igra, jer mogu biti samo još gori. Nasmijao se na to i rekao mi da se nosim dovraga. Nas dvojica jesmo trebali imati sastanak juče, ticao se posla jer sam sam htio da pomisli tako, ali kada sam pošao na večeru sa Maksom, zadnje čemu sam se nadao je da ću njih dvoje vidjeti. Katja nije bila na listi gostiju tako da nemam blage veze kako se tu našla, ali on jeste. Zato sam i odabrao to mjesto za izaći. Kao udar groma pogodila me scenja kojoj sam svjedočio i samo može da se zahvali gužvi na tom mjestu što je prošao bez ijedne packe. Ionako smo privukli pažnju, veća scena ne bi bila dobra posebno ako ne želimo da privlačimo pažnju na sebe, a ne želimo. Upozoren je, ali neće se dugo pridržavati toga, poznajem ga jako dobro. Katja je nesvjesna onog šta je on, a tvrdoglava do zla Boga da bi me saslušala. Nije ni svjesna onog što se lomi kroz mene od mmenta kada sam joj dotakao ruku. Bilo je isto kao nekad samo još bolje. Kao da sam našao nešto što sam izgubio. Sad ne mogu da spriječim potrebu za više, za još, za njom. Mogu da je uporedim sa drogom, ali ne bilo kojom, nego onom najopojnijom. Uzmeš malo i trebaš više. Žudiš, umireš za još. Ne umirem ja za njom, nego zbog nje, onog što imamo, a nemamo. To sve pravi ogromnu zbrku u mom umu. Baca me u stanje apsolutne razdražljivosti koju nikako ne mogu da objasnim. Niko nije mogao da me sato tako izbaci iz takta kako je to njoj polazilo za rukom. Nekako su se ljudi ili plašili ili su se ustručavali da mi kažu, možda i urade nešto. Njoj se živo jebalo šta ću da uradim ako me postavi na moje mjesto i testira sve moje granice. Znala je da joj ne bih uradio ništa koliko god to poricala, zna da joj fizički ne mogu nauditi. Dušu smo dovoljno izranjavali jedno drugom. Provučem prste kroz kosu. Grudi me stežu, kao da je premalo mjesta u njima. Tek je jedanaest sati, posla ima, ali ne toliko da ne mogu pobjeći na sat dva odavde. Moram da je vidim. Po mogućnosti odmah. Ona je posjetila mene ovdje, mislim da je vrijeme da joj uzvratim jednako. Samo sam Maksu poslao poruku da moram nakratko izaći, a vidjeće je kada završi sastanak. Pozvao sam obezbjeđenje i izašao iz ureda. Maks bi me spriječio da izvedem ovo to je sigurno, ali moram da odem sam.

Zamolio sam vozača da izađe i uzme jednu crvenu ružu. Dolazim nenajavljen, ne znam da li ću moći mirnim putem do nje, znam samo da je moram vidjeti. Popravio sam kravatu i prsluk prije nego li sam izašao iz auta i požurio prema ulazu. Nisam nosio kaput, a hladan vjetar nije bio od pomoći. Dolazio sam jednom ranije na ovo mjesto i znam od prilike gdje se ona nalazi.

„Gospodine. Koga tražite?" Krupan i visok muškarac mi se obratio oprezno me gledajući.

„Belov fondaciju", dao mi je karticu na kojoj je pisalo posjetilac i samo sam ušao. I ona je na isti način doša do mene. Lift je bio prazan, ali kako smo se penjali na više, ljudi su ulazili i izlazili. Na istom spratu sam izašao sa ostalim ljudima i više nego ako našao to što sam tražio. Mlada i lijepa djevojka je radila na recepciji, a po njenom zapanjenom licu nije bilo teško shvatiti da me prepoznala.

„Gospodine Vaskin. Dobrodošli. Kako vam možemo pomoći?" Nasmijao sam se, a ona se zarumjenjela.

„Pa, trebam Kataju, ali i uslugu od vas jer je ovo iznenađenje. Ona ne smije znati da sam tu", cura se i dalje smješkala, očito smetena.

„To je veoma rizično. Gospođica je u sali za sastanke. Malo prije su otišle dvije stranke, a ona se nije vratila u ured", to.

„Reci joj da si bila u toaletu ako bude pitala kako sam prošao i ja ću te pokriti. Kojim putem?" Pokazala mi je na hodnik iza mene.

„Samo pravo, nema šanse da promašite" požurio sam dok me neko nije vidio.

Vrata su bila otvorena, a nju sam vidio kriz staklo. Veliki okrugli sto je dominirao prostorom, a na sredini je bilo cviječe. Ona je sjedila na jednoj stolici a ispred nje su bili razbacani papiri i otvoren laptop. Nosila je naočare, to je nešto novo. Upijao sam je nekoliko trenutaka prije nego li sam ušao u prostoriju. Nije se ni pomjerila. Nešto joj je zaokupilo svu pažnju i sve bih dao da sam to ja, ali radila je. Zatvorio sam vrata za sobom i ona se tek trgnula na škljocaj brave kada sam ih i zaključao za sobom, a potom sam pritisnuo gumb i osigurao nam privatnost sa vana.