NAUČI ME VOLJETI

10. Pavel

Gledao sam u srču na podu. Miris alkohola i koke se miješao u vazduhu. Nekoliko fleka svježe krvi je bilo na mojoj košulji, ali i na podu. Po sećiji je rasut prah i izgleda kao prašina, a soba je nalikovala samom predulazu u pakao, posebno sad kada je samo crveno svjetlo radilo i osvjetljenje iznad vrata. Boljelo je nešto u meni jer sam bio kao i ova soba. Prazan prostor i u njemu prazan čovjek. Sve je u neredu. Život, posao i na kraju ja sam. Podivljao sam u potpunosti, udario tri muškarca, uključujući tipa iz osiguranja i sve ih istjerao van. Jebeni Maks. Nije je trebao uvesti ovdje. Nije ni trebao da se nađe u ovom klubu, niti blizu mene ni u jednom pogledu.

Ne mogu riječima opisati trenutak kada sam shvatio da stoji na metar dva ispred mene. Bila je to ona ali nije, gledala je u mene, kao da nije. Vidjela je sve ali kao da nije. Ravnodušnost ili bar nedostatak reakcije su bili okidač da shvatim šta se dešavalo. Ona je samo stajala tu, u mom prljavom svijetu, gledala me najgoreg, upijala, ali se nije pomaknula. Zelene oči su bile izražene, a tijelo i dalje izvajano i omamljujuće. Htio sam da je dotaknem, da je osjetim, uvjerim se kako je ipak stvarna, ne samo produkt moje mašte ili iluzija stvorena nedozvoljenim prahom. Kada se okrenula i pošla ka izlazu, nešto je u meni puklo. Kliznulo je sa usana njeno ime, čak sam mislio da ga i nisam rekao. To što se okrenula i pogledala u mene probudilo je zvjerku. Ponovo je odlazila, a dovoljno loše je bilo jednom gledati u njena leđa. Nisam bio stabilan na nogama, kada sam krenuo za njom, ali nisam stigao daleko Maks je stao ispred mene. Već tada sam jedva hvatao vazduh, odlazila je, a on me spriječio da odem za njom. Nisam joj trebao ovakav i Maks mi je to jasno i glasno rekao. Kada sam nasrnuo na njega, osiguranje je reagovao i sve se pretvorilo u opšti haos. I on je otišao, a ja sam sebi dao oduška. Ubrzo je sve izmaklo kontroli i vrišteći sam ih sve istjerao van, prevrćući sto i lupajući sve što mi je palo pod ruku. Kunem se da sam uzeo samo jednu crtu, previše mi je bilo loše, drhtao sam i tresao se, povraćao, a bolovi su bili prejaki. Maks me i ranije znao naći u lošem stanju, ona nije. Nikada kući nisam išao rano kada sam počeo da uzimam i prekrivao sam tragove tako da ne primjeti, ali ona je primjećivala. Na samom početku je imala sumnje, a ja sam poricao. Nisam uzimao često, ali jesam i svaki put bi nekako znala. Da li je imala dovoljno jaku intuiciju ili sam ja davao signale kojih nisam ni bio svjestan, nemam pojma. Samo je nekako znala. Ovo večeras je bilo moje pravo stanje, kakvo sam radio njoj iza leđa samo godinu dana, dok nije digla ruke od mene, od nas. Otišla je, predala zahtjev za razvod i nije se osvrnula više, a ja sam ostao na svom putu destrukcije, gazeći i kuda sam trebao i kuda nisam. Spaljivao sam mostove koji su me vezali za starog mene, a izgrađivao one koji su vukli ka crnilu i moći kakva mi je na dohvat ruke.

Kada me Katja ostavila, nije imala ni blagog pojma šta se dešavalo oko nje. Nije znala kao ni sad što ne zna da sam ja ubio Borku jer je ubio mog oca. Nije znala da sam bio vođa narko-kartela do sam živio sa njom, niti je imala bilo kakvu vezu sa trgovinom sa druge strane zakona.

Oko za oko, u našem svijetu je veoma česta pojava osvete. Zapravo dođe nešto kao uobičajen način vraćanja krvnog duga ili naplaćivanja potraživanja. Ubiti ili biti ubijen... Ja sam volio da živim. Nije znala da sam preuzeo posao na sebe jer bi Igor na ovom mjestu bio propast za mnoge. Ona nije imala pojma o igri iza kulisa koja je bila smrtonosna i kada smo se razveli, tješio sam se da je tako bolje. I jeste bilo bolje, ali za nju, ne i za mene. Znao sam šta se dešavalo, vidio sam i radio svašta, a sve bih dao da je nikad, ali baš nikad to nije dotaklo. Večeras je u taj svijet nesvjesno ušla sama, moja reakcija je bila neočekivana, ali se desila, a sad i oni koji nisu trebali da znaju za nju, znaju da se vratila i da bi se sve moglo promjeniti.

„Pavel..." Okrenem se prema glasu iza mene. „Hajde da se maknemo odavde. Maks me nazvao i rekao mi da te provjerim." Kostja je stajao pored mene gledajući u nered koji sam napravio. Gledao sam ga i ja. Uništen čovjek i uništen život, ne samo jedan. Sjeban sam i najgore od svega toga je to što ja to znam.