NAUČI ME VOLJETI

6. Pavel

Težina života spuštena je na moja ramena. Nepodnošljiv teret polako guši i tjera me da tonem sve dublje ni sam ne znam gdje. Po nekad mi se čini da sam dotakao samo dno, dok kasnije osjetim kako i dalje malo po malo propadam i nestajem. Šta sam ja bio? Ko sam sad? Jesam li samo jedan od mnogobrojnih koji su se izgubili na sopstvenom putu ili sam u potpunosti sam negdje zalutao skrenuvši sa pravca? Imam osjećaj da sam udario u nevidljiv zid, a sa druge strane stoji ono što želim, a ne znam kako do toga da dođem, a da ne srušim sve oko sebe. Odbijam da se sjećam nas. Odbijam da je želim i da je prizovem sebi, odbijam i da je potražim, ali nešto u mojim grudima kucka i jedva čujno je doziva.

Crna kosa, kristalno plave oči i lice anđela. Moj san na javi. Predivna je, toliko da je ne mogu ni gledati. Stav kraljice, dostojanstveno držanje i žestina u pogledu su ono što mi vrišti slika u koju zurim neko vrijeme. Tupa bol mi propara grudi, ruka mi zadrhti, pa zatvorim laptop takvom silinom da je nešto krcnulo. Google je jutros moje ime spomenuo trideset puta, deset puta kao najdarežljivijeg čovjeka sinoćnje zabave, ostalih dvadeset... Kao bivšeg muža Katje Belov, nove mlade nade Belov holdinga. Dok članci u tračerskim blogovima imaju slike nje i Maksimilijana u prisnom razgovoru i žučnijoj raspravi kao „zaljubljenih golupčića". Koje budale uopšte pišu ovakva sranja i za koji moj nisam sinoć otišao tamo?

Nedelja je danas, ne idem u firmu, a ne dopada mi se kako mi teče prvi dio dana. Trebao sam otići u teretanu, ne sjećam se kada sam zadnji put išao. Imam sastanak u klubu kasnije, dogovor za novi posao sa Turcima, a Maks se ne javlja. Spava sigurno ili se bavi nekom ženom. To mu je hobi u slobodno vrijeme, pa kako god da okrenemo, bolje mu je nego meni. Sinoć nisam imao žensko društvo, ali sam bio sređen do daske. Nemam rupe u sjećanju jer nisam uzeo i viski. Povukao sam prstima preko nosa osjećajući blago peckanje sluznice.

Pio sam kafu i trebao još jednu, a Tina, moja kućna pomoćnica, je bila u kuhinji, pospremajući za mnom i kuhajući ručak na koji sam pozvao i Maksa. Imali smo običaj da se sastanemo nedeljom negdje, ali nakon ovog što sam vidio više mi se sviđa ideja da ostanem unutra, nego da negdje vani izbije sva moja reakcija na sranja koja sam vidio. Nisam očekivao da vidim ovo kod nje. Mislio sam da će moja reakcija biti ravnodušnost, samo što nije bila. Stisnem lijevu stranu grudi tamo gdje je ona na koži i rukom zakačim burme koje sam nosio na zlatnom lancu pored krsta.

„Pavel..." Tina se pojavi u mom uredu noseći još jednu šolju kafe i vodeći Maksa za sobom. Šoljicu je zamjenila onom praznom i osmjehnuo sam joj se pogledavši u Maksa. Izgledao je kao i obično, samodopadno đubre, a osmjeh na licu mu je govorio za sebe.

„Hvala, Tina. Donesi i Maksu šta želi, a nas dvojica ćemo malo da radimo." Olga je izašla smješkajući se, a Maks je sjeo na stolicu preko puta mene. Skoro je ustao, to je sigurno, nije se ni obrijao, a i natečen je u licu od sna. Predpostavljam da sam ga ja i probudio.

„Dobro jutro i tebi, brate. Kako si spavao?" Sarkazam mu ne pristaje, ali rado bih mu i onaj smješak sa lica skinuo. Po glasu mu se osjeti da me podjebava, malo po malo.

„Mislim da imaš jako puno stvarčica da mi kažeš. Ili sam ja jutros glavna senzacija u novinama?" I dalje se smješkao. Zavalio sam se u svoju stolicu.

„Mislim da ti je krivo što nisi htio ići i što sam veče proveo u društvu dvije najljepše dame tamo. Stari moj, ko ti je kriv? Rekao si ne i napisao ček. Marija je bila zauzeta. Trebao bi mi zahvaliti na angažmanu. Mrštiš se bezveze." Već mi je digao nerv. Mama nije mogla da ide i to mi je odmah rekla.

„Znaš jako dobro da se ne radi o tome. Nisam želio da idem, to što si joj pravio društvo i kako je to izgledalo..." U tihnuo sam na sekund prizivajući u um dobro poznato lice, ali opet tako strano. „Katja izgleda drugačije", promrsio sam na kraju, prisjećajući se plave kose koju je nosila nekada i poredeći je sa crnom koju ima sada. Odsjekla je duge uvojke, ali i tako drsko kratko joj stoji.