NAUČI ME VOLJETI

19. Katja

U svijetu oko mene su nestale dugine boje, ne u potpunosti ali sivilo je poput paučine prekrilo sve ono u što sam vjerovala do sad. I toga je tako malo. U poslednje vrijeme opasno preispitujem šta ja to zapravo želim od života. Neko sanja putovanja na egzotična mjesta, drugI ljubav svog života, treći brdo novca koji će sam od sebe pasti sa neba i tako u nedogled. Ne privlači me ništa od toga koliko želim da se vrati mir koji sam toliko željela. Vizija mene nije bila ovo što sam sada. Ne prepoznajem se od meteža oko sebe. Meni se čini da se zamutila slika koju sam o svojoj budućnosti imala. Nije mi više tako jasna kao onog snježnog dana kada sam ponovo kročila na moskovsko tlo. Imala sam jasan cilj i odnosio se isključivo na posao i život kakav sam isplanirala za sebe. Nikako nisam željela mećavu po imenu Pavel u svemu tome. On je taj koji je svu tu sliku zavio u maglu zajedno sa još nekoliko nepredvidivih situacija. Ne mogu da utičem na sve, to je očigledno. I onaj privid kontrole koji sam neko vrijeme imala isto tako blijedi. Jedva uspijem zadržati tek po neku nit u rukama da mi baš sve ne izleti iz ruku.

Ne mogu reći da osjećam strah. Predpostavljam da moja podsvijest zna i prihvata, bolje nego moja racionalna strana, Pavelovu pomoć. Ponos i inat tjeraju svoje i kako god da okrenem dolazim do istog odgovora. Osjećam se sigurno jer me on štiti i to ne želim izreći na glas, ni samoj sebi ne želim priznati. Nisam ni slijepa a ni plitka da ne znam kako se oko zgrade motaju njegovi ljudi i da mu daju izvještaje. Iako ih ne vidim znam da su tu negdje. Ne mogu poreći da prijetnja postoji. Ne dolazi mi svaki dan takva pošta i svjesna sam rizika. Znam da su Pavel i Igor dvije zaraćene strane i da jedan u drugom vide prijetnju, traže samo jedan pogrešan pogled ili riječ da bi pustili krv jedan drugom. Igor se prema meni nikada nije ponašao loše, ako zanemarimo ono dodirivanje na sastanku koji smo imali. Ponašao se kao da je istinski zainteresovan za mene, pa sam mu čak i obećala odlazak na večeru. Ni jednom nisam naslutila da mi žei naškoditi. Većina muškaraca koji su mi se željeli približiti su se ponašali slično. Slali cvijeće, pozivali na piće ili kafu... Zato ne mogu da kažem Igor je, a Pavel je uvjeren da je baš on. Možda iz njega progovara veliko zeleno čudovište ili samo ne može da se pomiri sa činjenicom da me želi baš on. Čvor koji imam u stomaku svaki puta kad pomislim na Pavela, samo se poveća. Već sam nekoliko puta uhvatila sebe kako očekujem da će me iznenada posjetiti ili se uvući u stan nepozvan. Trnci mi prođu kožom, dlačice se na tijelu podignu od tog neobjašnjivog osjećaja. Nešto kao isčekivanje pomješano sa nadom i sve to začinjeno teretom prošlosti i teškim uspomenama. Sigurno nisam jedina koja se pita „šta bi bilo, da je bilo", ali odbijam ponovo da pođem istim putem kojim smo išli. Nema u meni više duše koja bi se razbila niti srca da bi se smrskalo. Ne smijem ni da mislim šta bi se desilo ako na srcu popucaju šavovi. Nisam sigurna da bih opet to preživjela.

„Dukat za tvoje misli." Nadja progovori istog trena kada je stala pored mene. Toliko sam uplovila u neki paralelni univerzum da gubim orijentaciju u vremenu i prostoru. Osmjehnem joj se.

„Ne želiš stvarno znati." To je zapravo istina.

„Zavisi. Ako je riječ o Pavelu i Igoru i te kako želim znati. Isto tako me zanima šta je sa tvog pisma prijetnje. I dalje se plašim za tebe Katja." Trepnem nekoliko puta. Nema razloga za to. Zazinem da kažem misli na glas, ali konobarica staje pored našeg stola i ljubazno se nasmiješi. Nas dvije smo odlučile da odemo na večeru u lokalni restoran. Blizu je zgrade, tako da smo mogle i prošetati ali sam ipak uzela auto. Naručile smo hranu i još po jedno piće, potom sam se očepila.

„Samo mi je poslao poruku prije nekoliko dana da opasnost nije prošla. Ne mogu cijelo vrijeme da sjedim u stanu. Ko god da stoji iza toga vjerovatno je na istom oprezu kao i on. Ako ćemo iskreno, postoji mogućnost da neko pokušava da se našali ili da još više posvađa te dvije zaraćene strane. Ne mogu zaustaviti život zbog toga. Neću. Što više o tome mislim sve mi je gore. Ako će neko da me ubije stvarno, vrlo lako to može da obavi kada krenem na posao ili tamo. Ne mogu to sve da spriječim. A ne može ni Pavel." Niko nije svemoguć, ni jedan živi čovjek. Nadja me posmatrala kao da sam skrenula sa uma. Možda i jesam. Poslednje nedelje su bile izuzetno napete. Odrazilo se čak i na posao. Ne mogu okolo da idem i pričam o svemu šta se sa mnom događa, ali ljudi osjete da nešto nije u redu.