NAUČI ME VOLJETI

21. Katja

21. Katja

Negdje između ponosa i inata, izgubljena u izmaglici prkosa i ljutnje, pokisla od suza i bola, ljubav je uporno tražila svoj put, nerijetko udarajući u zidove koje su dvije duše svaka za sebe podigle. Nadala se ljubav da će naći trnovitu stazu koja vodi prema pukotinama u tim granitnim pločama. Iako je beznadežno izgledao svaki korak koji napravi, nada je bila posednja iskra u haosu oko nje. Znala je da za nju ima mjesta u ta dva srca koja su naprsla i kroz koje je iscurila. Znala je da su korijeni i dalje tamo zato je uporno gurala dalje. U toj ženi ne kuca kamen, a u njegovim grudima ne zjapi rupa. Krhotine je prizivaju da ih spoji ali ovaj put za sva vremena. Tumarala je kroz mrak, izranjavana i slomljena, blijeda sjena onog što je davno bila, ali opet puna nade, tražeći izvor iz kojeg je potekla. Naći će ga, mora, jer ne može da zagluši jecaj dva smrskana srca, niti vapaj za spas dvije izgubljene duše. Vrijedno je muke kroz koju prolazi, vrijedno je borbe sa čudovištima iz mraka koji su je svaki put po malo kidali, praveći veće poderotine. Nema predaje, poraz nije opcija... Naći će ih... Spasiće ih...

****

Gledala sam u noć. Ništa određeno nisam vidjela vani, nisam ni tražila da vidim. Ne znači mi ništa ni tama ni svjetlo, kada sam bila sijepa u cijeloj ovoj situaciji. Šta sam to uradila? Nadja je bila više nego u pravu kada je rekla kako će da padne mrtva glava. Nisam htjela da je poslušam jer se haos oko mene zakuhao više nego što sam ga i bila svjesna. Večeras sam bombardovana nevjerovatnim informacijama, a uz sve to dobila sam uvid u Pavelov svijet iz prve ruke. Imala sam neku svoju zamisao toga čime se on bavi, ali ni jedna moja misao me nije mogla pripremiti na ono što sam vidjela. Ljudi oko njega nisu ni najmanje društveni niti mu žele dobro. Činjenica da mu je Igor brat je napravila najveći šok... Još ne vjerujem u to. Njih dvojica nemaju ni jednu dodirnu tačku, kako fizički, tako ni psihički. Bar ono što sam ja znala o njima. Siktao je i psovao dok sam prekrivala ranu zavojima. Boljelo ga je, a ja sam bila u nekom svom svijetu, kao i obično. Prije nego što mi je pokazao sobu u kojoj ću spavati, i otišao u onu prekoputa, mi je ispričao tu nevjerovatnu priču. Na momenat smo izgledali kao bilo koji par na svijetu. Razgovarali, slušali i shvatali se na nekom drugom nivou. Pavel je iskrvario, ne znam da procjenim koliko, ali je bio bledunjav u licu. Rana je bila velika, ali ne i duboka, a kada sam mu predložila doktora, ustao je i natočio sebi piće. Kategorično je odbio da i razmišlja o tome, a kamo li da to stvarno uradi. Moje torbice, ličnih dokumenata i telefona nije bilo nigdje. Bila sam zaključana, a ključ od kolibe je bio kod njega. Opcija da se iskradem i pobjegnem mi se nije dopadala ni malo, jer ne znam gdje sam. Pola puta uopšte nisam registrovala, a da se izgubim... Bilo je primamljivo i rizično u isto vrijeme. A kuda bih i otišla? Mogu da pređem kilometre, cijelu zemaljsku kuglu i sve kontinente, ali sa sobom nosim sve svoje misli i osjećaje, samo me ne bi držalo mjesto. Sve i da od svih nestanem i pobjegnem, od sebe nemam kuda. Imam jedno srce, polomljeno, jednu dušu raskidanu i jedan život koji moram živjeti. Možda nemam dovoljno razumijevanja za mnoge stvari, ne znam kako se nositi sa velikim i komplikovanim stvarima, možda ne vidim ono što mi je doslovno pred nosom, ali ne mogu biti sebična toliko. Ne prema ljudima koji su tu za mene i kada ja nisam za njih. Pavela ne uključujem tu, ali ovo noćas je dosta toga dokazalo i promjenilo. Još jednom mi je pokazao da bi bez ikakvog razmišljanja dao život za mene. To je van svake pameti.

Udahnem, pokušam da otjeram napetost i riješim se napetosti u trbuhu. Zbunjenija sam nego ranije. Šta se desilo sa mnom? Kojom putanjom je krenuo moj život? Šta ja radim ovdje? Šta ovo sve predstavlja? Osjećam kako me usisava neki vrtlog nečeg velikog i nekontrolisanog. Neugodni trnci mi se spuštaju niz kičmu obavijajući čitavo tijelo. Instinkti mi vrište na opasnost. Ali od koga? Od čega?Pavela? Igora??? Pulsiranje u glavi postaje nesnošljivo, hladnoća prodorna i bodljikava, bila je poput najveće moskovske zime.