NAUČI ME VOLJETI

13. Katja

Tapkanje u mjestu ne znači nužno da se stvari ne odvijaju kako treba, male pauze su poželjne. Ponekad kada sami ne umijemo da stisnemo kočnicu, život to napravi umjesto nas. To što nisam sigurna šta mi je sledeće uraditi i kojim smijerom krenuti dalo mi je dovoljno vremena da sredim misli i napravim novi poduhvat ali na poslu. Cijeli vikend sam proučavala ponudu koja mi se našla na stolu u petak popodne. Nije kao ona koju je Vaskin holding dao, ali je najbliža tome. Išla sam iz krajnosti u krajnost, pa sam čak i vlasnika malo istražila. Vjerujem da je kao i većina ljudi njegovog statusa i ne baš kristalno čistog posla, ali sve dok ne utiče na moje poteze nemam ništa protiv.

Igor Utkin, tridesetogodišnji magnant, baziran na uvoz i izvoz, a u posjedu ima nekoliko trgovačkih lanaca po cijeloj Evropi. Prekopala sam internet u potrazi za slikama i člancima koji su se vezali za njega i prvo što mi je zapalo za oko bilo je to što je čovjek volio medije, a i oni njega, a drugo... Malo je reći da je na tržištu. Jedan je od najpoželjnijih neženja u državi, a ne u gradu i kako mi se čini po onom što se servira, jako dobro koristi tu titulu. Na razna dešavanja pratile su ga mnoge žene, a u poslednje tri godine doprinijeo je razvoju poljoprivrednog sektora i razvio sjajne saradnike na sve moguće strane. Pokušala sam da kopam malo dublje i da nađem neke detalje konji će da ga pokopaju, ali nisam našla ništa naročito. Optuživan je za neke sitnice, ali nije bilo nikakvog efekta na njega kao poslovnog čovjeka. Ono što ja nisam mogla ne primjetiti je kako on u stvari izgleda.

Visok je skoro dva metra, jako dobro građen. Vidjela sam mu sliku sa plaže gdje je nosio samo kratke hlače. Nikakvo čudo što je mogao da bira. Oči su mu plave, a kosa boje pijeska. Osmjeh očaravajuć, pa se pitam gdje je taj čovjek bio dok sam ja bila sa Pavelom i kako nam se putevi nisu ukrstili ranije? Valjda bude prilike da se sretnemo u skorije vrijeme, a danas mi dolaze ljudi iz njegovog prestavništa na sastanak da potpišemo prvi ugovor. Već sam odlučila da danas nakon posla idem sa cijelim svojim timom na večeru i Nadja se raduje tome, a ostali su više nego iznenađenji. Ti ljudi su zaslužili to, a i ja želim da sa mnom održe dobar odnos.

Pripremila sam glavnu salu za sastanke i odnijela naše brošure tamo. Zamolila sam Nadju da pomogne oko posluženja i da ostane sa mnom na sastanku. Prvo kao moja podrška, a potom da je uvedem u neke veće stvari. Nisam odustala od onog mjesta lične pomoćnice i moje desne ruke koliko god ona htjela ići sa dna. Nemamo toliko vremena posebno ne sad kada sam krenula ovako velikim koracima. To je samo jedan od ugovora , a kada se pročuje za to biće ih još, za mene samu je to previše.

Popravljala sam šminku kada je Nadja ušla i obavjestila me da su moji saradnici stigli i da me čekaju u Sali za sastanke. Zahvalila sam joj se, uzela svoju fasciklu sa stola, tablet i bacila brzi pogled na svoj odraz. Nisam imala tremu, samo sam bila zadovoljna. Sve je bilo na svom mjestu i bilo je vrijeme da pokažem kako jednako dobro mogu da plivam među velikim ribama iako nisam kao oni. Hodnik je bio tih, jedino se čuo odjek mojih potpetica u odmjerenom i čvrstom hodu. Znala sam da su hlače i sako u crnoj boji idealna kombinacija za ovo danas i htjela sam da ostavim dobar utisak. Odjeća je jako bitna, a ako u timu imaju bar jednu ženu lako će to sve ići. Kada sam ušla u salu nisam očekivala dvije žene i muškarca, ni manje ni više nego Igora lično.

„Dobar dan", osmjehnula sam se učtivo i pružila ruku prvo ženama, menadžerici i advokatici, a potom i Igoru.

„Gospođice Belov, moje je zadovoljstvo" , umjesto da mi pusti ruku prinio ju je usnama i ladano ih utisnuo na moju nadlanicu. Previše slobode za jedan poslovni sastanak. Koketiranje mi nije strano, ali neke stvari volim da razdvojim, posao i zadovoljstvo ne idu ruku pod ruku, a moram priznati da je Igor prešao moja očekivanja. Bio je izrazito muževan muškarac, sa stavom i jasnim ciljem. Nije ovdje zbog sastanka, htio je da me upozna.

„Bila bih Vam zahvalna da mi pustite ruku, ovdje smo da radimo."Osmijeh mu je postao širi, ostali prisutni su se samo pogledali, pročistila sam grlo i sjela na svoje mjesto. „Počnimo"