NAUČI ME VOLJETI

20. Pavel

Potreba gmizi ispod kože, istim žarom kao što je milila uvijek kada je ona u blizini, ne samo fizički nego pri samoj misli o njoj. Nakon onog što sam osjetio kada sam je vidio sinoć polupijanu i kada sam je dodirnuo... Nisam svoj nikako. Ne mogu ni razmišljati o drugim stvarima, samo o momentu njene predaje, mog uzimanja i odlaska. Morao sam da odem inače bi sve pokvario i ne bi valjalo. Osjećam je na prstima, na usnama i ispod kože. Tu je oko mene i obavija se, probija se još jednom kroz sve slojeve za koje sam mislio da ne postoje nakon nas. Ne mogu čekati sutra da razgovaram sa njom. To ću da uradim čim mi se ukaže prilika da odem odavde i majci ostavim goste koji su već sad uveliko pristizali.

Morao sam da se popnem na sprat u svoju nekadašnju sobu da razgovaram sa svojim ljudima i prikupim izvještaje. Sve je za sad kako treba i nadam se da će tako i ostati. Igor će doći večeras ovdje, Katja je u svom stanu, vratila se od kozmetičarke i frizera. Ako bude napuštala stan, imaće pratnju i znaću gdje je. Tokom noći svakako ću otići do nje, gdje god bila, ali se nadam da ću je naći u stanu kako spava u dubokom snu i da ću se uvući u njen krevet, zaspati pored nje i probuditi se na istom mjestu. Najradije bih pobjegao odavde, ali nemam taj luksuz, posebno ako mislim sa majkom da ostanem u dobrim odnosima. To je samo jedna noć još. Samo jedna noć. Od sutra će sve biti drugačije. Nekako sam tješio sam sebe šapćući te riječi kao molitvu. Dugo se nisam osjećao ovako dobro, zapravo sam i zaboravio kako to izgleda. Nije bitn šta ću morati da uradim da tako i ostane, ali mora ostati. Blesav cerek na mom licu je nešto što ne mogu da iskontrolišem, ali i ne želim. Jednostavno sam trenutno srećan i nestrpljiv, zašto kriti to? Popravio sam kravatu, pritisnuvši rukom burme koje sam nosio na ogrlici, neizmjerno ponosan na sebe što sam ih zadržao. Potom provjerim kompletan izgled u ogledalu, zadovoljan što nisam pogužvan jer ću očito izigravati domaćina zabave sa svojom majkom i pokušavam se mentalno pripremiti na to. Ova noć će da promjeni dosta toga, a očekujem i Igora koji usput, nije ni potvrdio ni odbio poziv. Ne vjerujem da će ovu noć samo tako da prokocka kada ima priliku da lično dođe i uvjeri se u mnoge stvari. Spreman sam da ga postavim na njegovo mjesto.

„Pavel..." Čujem majčin glas prije nego li je i pokucala na vrata. Vrijeme je da siđem dole i preuzmem svoju ulogu. Dao sam joj znak da može ući pa je otvorila vrata. Večeras je izgledala predivno. Inače je bila divna, ali sad je dala svoj maksimum. Nasmješim joj se.

„Pa moram priznati da mi je izuzetna čast stajati večeras pored tako lijepe žene." Iako nje željela da se nasmiješi ipak je to uradila.

„Sine, sačuvaj slatkorječivost za Katju. Ali da su geni čudo, to ne mogu poreći. Ponosna sam što sam ti majka. I odradimo ovo večeras onako kako se očekuje od naše loze. Sve je spremno i Maks je došao. Hočemo li?" Uzeo sam je pod ruku i izašli smo na hodnik. Jednog dana, kada ona više ne bude mogla da se bavi ovim stvarima nadam se da će Katja biti dovoljno zainteresovana da preuzme. Nikad ni jednoj drugoj ženi to ne bih dozvolio, niti bi ikad ijednoj dozvolio da uđe trajno u moj život ako to nije ona. Uvijek namsrce zarobi samo jedna osoba, samo jednom, volimo bez granice, pravo i iskreno. Sve poslije toga, bar u mom slučaju nije ni vrijedno borbe. Ili ona ili zauvijek sam... Tu nema treće opcije.

Kada sam joj dao odriješene ruke po pitanju gostiju, mislio sam da moja majka ima neke granice, ali gledajući ko sve ulazi i prolazi osnovnu kontrolu kod obezbjeđenja, pitam se zašto nisam sudjelovao kako je to trebalo. Međutim, šta je tu je. Od diplomata, doktora, gradonačelnika, mnogih poduzetnika, bankara pa do starleta, pjevačica i glumaca. Neke znam malo bolje, neke slabije, a imam i red onih koje poznajem iz života od koga se svim silama želim otrgnuti. Dugo nisam razmišljao o svom poroku, predugo. Slagao bih da kažem kako nemam povremene krize, rijetke su ali jake, doktori sa kojima pričam mi pomažu, ali da nema nje u blizini ne bih imao ni najmanji problem da se vratim tamo gdje sam bio. Ona je ta koja me drži na površini čak i ako ne zna to. Otresao sam se sumornih misli i nabacio osmjeh na lice, rukujići se sa ljudima koji si dolazili i neobavezno ćaskajući sa svima. Uzeo sam samo jednu čašu žestice i polako otpijao u malim gutljajima. Imao sam čudan osjećaj u grudima, tjeskoba. Želio sam da sam na drugom mjestu i cijelo vrijeme se borio sa tim gledajući na sat.