NAUČI ME VOLJETI

7. Katja

U meni se bore dvije žene. Jedna je i dalje ona stara verzija mene, posebno kada su u pitanju stara poznanstva, a druga je ova nova ja koja se i dalje prilagođava svemu korak po korak pokušavajući održati balans razuma i srca. Ne vjeruj nikom, ne obaziri se ni na jednu stvar koja veže za prošlost i ne pokušavaj svima da udovoljiš. Cijelo vrijeme samu sebe sam podsjećala na to, ali u Nadijinom slučaju ne mogu da budem kučka. Jednostavno je previše volim da joj ne bih pomogla, a da se razumijemo ne mrzim ni Maksa, ni bilo koga drugog, samo mi nije drago da se mota oko mene.

„Drago mi je da si uspjelada izglaviš ovaj ručak. Već neko vrijeme hoću da te pitam nešto i vjeruj mi da sam o tome razmišljala od kako sam te vidjela prvi put."Nadja odloži svoj pribor za jelo pa sam isto uradila i ja.

„Zar postoji nešto čega se nismo dotakle od kako si se vratila?" oprezno me pita.

„Ima, tvoj posao. Spomenula si ga par puta, ali ne tako oduševljeno kako sam očekivala. Nadja, nije tajna da se još prilagođavam i da stvaram tim kakav meni odgovara. Jedva sam našla sekretaricu, a nemam apsolutno povjerenje i u jednog zaposlenog. Voljela bih da razmisliš o zaposlenju kod mene, ukoliko nisi zadovoljna svojim poslom. Mogu da ti ponudim dobre uslove, trebam nekog od povjerenja da podijeli moj teret sa mnom. Posao se širi i svjesna sam da neću moći sve sama. Trebam nekog da mi ide rame uz rame. Kad pretjeram da me prikoči i kad zapnem da me pogura. Ti to možeš." Njen osmjeh je bio ogroman, a zadovoljstvo sija iz očiju.

„Hvala ti Katja. Nije mi toliko loše, ali nemam mogućnost napredovanja. Dobro sam plaćena, ako si na to mislila" , i dalje je u nevjerici treptala. „Neću da pređem kod tebe i odmah ti postanem desna ruka. Želim da zaslužim taj položaj i da to što radim vide svi. Mogu da počnem od odnosa sa javnošću ili ako hoćeš da ti budem sekretarica. Ne mogu još da vjerujem da me želiš uz sebe." Ne znam zašto je uopšte i sumnjala u to.

„Ne lupaj, Nadja. Nas dvije ćemo daleko da doguramo u tome. Vidjećeš" Podignem čašu sa sokom i nazdravim joj. Potom se sjetim sastanaka koji me čekaju, pa mi raspoloženje splasne. Dan mi se odužio.

„Hoćemo. Jedva čekam da se vratim na posao i kažem šefu novosti. Znam da mu neće biti drago što idem, ali šta je tu je. Petnaest dana otkaznog i tvoja sam." Bila je puna elana, a ne bih da joj objašnjavam kako nam je tamo. Svidjeće joj se sigurno. Više djelujemo kao jedno veliko prijateljsko okruženje, jako opušteno. Poštuje se vrhovno vodstvo, ali nema tenzija ni onih podjela gdje je neko niži od nekog. Napetost nikad nije prisutna a posao bude odrađen vrhunski.

„Malo prije si spomenula odnos sa javnošću. Mislim da nekom moram reći da smo ja i Maks samo poznanici, jer ovo prelazi svaku mjeru. Ljudi su poludjeli načisto. Jedni nas opisuju kao zaljubljeni par, drugi pišu o meni i mom propalom braku. Ona zabava je stvarno bila dobra za tračerske blogove. Maks ni Pavel ne reaguju, a mene klijenti i stari i ovi koji tek dolaze znatiželjno gledaju i propituju u vezi mog statusa. Trebam bar pokušati da zaustavim ovaj cirkus." Nije da ću nekom zatvoriti usta, ali bar imam pravo glasa.

„Nisam baš za ta medijska razvlačenja, ali ti bi trebala da kažeš šta imaš. Prati te sjena prošlosti okolo, a ti imaš pravo da živiš mimo svega toga kako ti želiš i zaslužuješ. Mogu ti preporučiti provjereno korektnu novinarku. Zapravo ću je zamoliti da dođe do tebe, još danas." Dan je ionako pun svega, šta je još jedan sastanak.

„Sjajno. Oko pet neka bude kod mene. Da se mogu dovesti u red." Ona pogleda na sat i ustane. Sigurna sam da kasni, ali ne kažem ništa. Poljubila me u obraz i potvrdila dogovor za večeras, a ja sam ostala i dalje sjediti za stolim ignorišući dvojicu muškaraca koji su otvoreno zurili u mene. Pogledala sam u mail poštu. Nisam čitala sve samo sam prelistala i zatvorila. Ko kaže da je lako biti ja, želim mu to samo na jedan dan.