NAUČI ME VOLJETI

1.Katja

NA: Iako sam rekla da ću je pustiti kad napišem cijelu ipak vas moram malo zaokupiti tokom praznika. Jedva čekam utiske. Uživajte a ja odoh da kuckam dalje.

Zadrhtim, ali nije to drhtaj koji prouzrokuje vrijeme vani. To je drhtaj koji prožme tijelo kad znaš da dolaziš na isto mjesto ili isti grad u kome si nekad bio, živio i ostavio dio sebe. Zatvorim oči i duboko udahnem pa se saberem na brzinu. Mogu ja to...

Vjetar nema milosti prema mom blijedom licu, štipa me za obraze i znam da su crveni. Ništa bolji nije ni prema pramenovima moje kose koji su virili ispod kape, mrseći ih, praveći nered od savršene frizure koju sam imala kad sam krenula ovamo. Hladnoća prodire ispod slojeva moje odjeće, prodire kzoz kožu, ulazi u tijelo i dotiče još hladniji dio mene stapajući se sa njim. Sve je na tom mjestu poput leda, pusto i hladno, naizgled lijepo ali surovo kad dotakneš. Sad samo ja ne želim da se osjetim toliko opustošeno i usamljeno, posebno među ovolikim ljudima koji su se nalazili na aerodromu ili žureći na let ili žureći kući, dalje od nevremena i oluje vani. Gužva mi ne pomaže ni malo, još sam napetija. Posmatram vrevu ljudi ali se ne osjećam kao dio cjeline, već samo kao voajer kojem iz momenta u momenat postaje neugodno, kao da radim nešto pogrešno.

I teti Eleni sam isto tako rekla da ne pripadam tamo kod nje i da se ne osjećam kao dio porodice. Ona je znala koliko mi treba da se oporavim, prošla je sa mnom najgori period i ostala mi je najveća podrška u svemu. Posticala me da ne padnem skroz na dno i osnažim samu sebe. Sad sam samo trebala da dokažem prvo sebi da sam prevazišla ono što je bila i da sam dorasla samoj sebi u ovom momentu. Moram da znam da sam prerasla samu sebe i dostigla tačku u kojoj mogu da iskontrolišem bilo koju situaciju. Međutim, dok posmatram ljude oko sebe, imam osjećaj da i na probnom testu padam. Ne dopada mi se to. Nisam provela skoro tri godine tražeći i gradeći sebe samo da bih na kraju ispala slabija. Mogu ja to bolje. Moram.

Od kako je Katja Vaskin postaka, Katija Belov nešto se u meni promjenilo. Puklo je i ne može da se zalijepi. Mislim da se srce rasprsnulo, a duša poderala. Od naivne, lakovjerne žene, pune povjerenja, razumijevanja i praštanja, nastala je poslovna žena, hladna poput sibirske zime, nepovjerljiva i sumnjičava, skoro potpuno sama. Nisam zaboravila ni jednu jedinu lekciju koju mi je život u prošlosti dao, niti sam mogla da izbrišem ožiljke koji su ostali. Nekako sam se zaliječila, popravila ono što se dalo popraviti i otupjela na sve.

Moj bivši muž, Pavel, nekad sav moj svijet, stvorio je od mene osobu kakva sam sad. Iako me srozao na dno u jednu ruku i na neki uvrnut način sam mu i zahvalna na tome. Da nisam imala taj krah, nikad ne bih postala ovo što sam sad. To opet ne znači da bih mu pružila ruku prijateljstva i zaboravila sve što je bilo. Svaka glupost koja mi padne na um ima svoju cijenu, ali ova je neprocjenjiva. Zato sam misli skrenula na zimu, na pahulje koje su postajale sve gušće lijepeći mi se po odjeći i po koferima. Počnem razmišljati o stanu u koji ću se smjestiti i o zgradi koju sam iznajmila za posao uz tetkinu pomoć. Toliko toga dugujem toj ženi. Da nije bilo nje ja ne bih preživjela najgore momente u svom životu. Ovog momenta dok pravim nove korake u životu i ispisujem prve stranice ovog poglavlja, ona je ta koja se moli za mene i misli o meni. Povjerila mi je svoju firmu, uvela me u posao i dala mi krila da letim dalje. Upravljam njenim bogastvom koje ću jednog dana i da naslijedim. Toj ženi dugujem mnogo. Odjednom se zateturam i vratim glavu u stvarnost.

„Oprostite, gospođo." Neko je udario u mene probijajući se kroz gužvu tako da sam ispustila kofer iz ruke koji sam nesvjesno stiskala iz sve snage. Taj neko kao da je i sam znao kako trebam da me poguraju.

„Uredu sam." Promrmljam više za sebe ne obraćajući pažnju na čovjeka koji mi se obratio. Uzmem ponovo svoj kofer i uputim se prema taksiju koji je stajao sa druge strane ulice, čekajući me. Tako poznata scena mi uplovi u glavu ali odmah odbijem da mislim dalje o njoj. Pokucam na prozor, a vozač odmah izađe i otvori gepek smještajući moje stvari. Aktovku držim kod sebe, dok će neko da dostavi ostatak stvari do mog stana. Imam još tri velika pa ne mogu sama.