Balkanske hronike III - Vrli novi svijet

DIO 2: Ni anđeli nisu imuni na zlo - Poglavlje VIII

Stajao je kod vrata kabineta i lagano povlačio dimove cigarete. Gledao je u hodnik ispred sebe. I u dvoje pobjednika koji su se približavali.

Odvažno su koračali naprijed. Ona i on. Obučeni u crno. I opasni na tako mnogo načina.

A on ih je čekao ispred kabineta. Zajedno sa ostalima. Pored njega, tu su bili Stanačev, Kovačić, Malik, Igor Lazarevski, a takođe, i novoizabrani albanski premijer, Florin Petreli.

Miloš Ivanović i Tihana Kovač bili su istinski heroji koji su spasili poluostrvo od haosa i rata. I nisu samo oni. Svi ti hrabri muškarci i žene koji su se do posljednje kapi krvi borili protiv svih šansi i koji su odnijeli tako ubjedljivu i potpunu pobjedu. Svi oni su bili heroji Organizacije. I istinski divovi sa Balkana.

„Fantastičan uspeh! Veličanstvena pobeda!", euforično je uzviknuo Uroš. Srdačno se pozdravio i izgrlio sa Milošem i Tihanom.

„Uspeli smo. Stvarno smo uspeli", odvratio je Miloš. I on je, bez ikakve sumnje, dijelio njegovu euforiju.

„Sada nas niko ne može zaustaviti", samouvjeren je bio Stanačev.

Svi su im pružali ruke i svi su bili zadovoljni uspjehom iz prethodnog dana. Spektakularna akcija Balkanskog saveza u potpunosti je iznenadila njihove neprijatelje. I otklonila je prijetnju koja se bila nadvila nad njima. Pobijedili su, uprkos svim šansama.

„Koliki su nam gubici?", u sljedećem trenutku, upitao je Uroš. Iskreno se plašio odgovora na ovo pitanje.

„Poginulo je trideset sedam operativaca Prve sekcije i pedeset osam iz Druge", ozbiljnim tonom je rekao Miloš. Potom je povukao dim cigarete. „Imamo i gotovo stotinu teže i lakše ranjenih ljudi. Ipak, svi su van životne opasnosti."

„Puno smo naših žrtvovali za ovo", ozbiljan je bio vođa Organizacije. Iskreno je žalio za ovolikim gubicima. „I nadam se da više nećemo morati ginuti za naše ideale. Nadam se da ćemo konačno ostvariti ono za šta smo se čitavo vreme borili."

„I ja verujem u to", odlučno je nastavio Miloš. „Žrtve jesu velike, ali postigli smo tako puno. I sprečili smo veliki rat i daleko veće žrtve u čitavom regionu."

„Naravno. Ovo je veliki uspeh."

Potom su svi posjedali u fotelje oko radnog stola u prostranom kabinetu. Bilo je još tema za razgovor. I namjeravao je da se sada posebno fokusira na Hrvatsku i na tamošnju političku kampanju. Priča u Albaniji je bila završena. Vrijeme je bilo za Hrvatsku.

Povukao je još jedan dim cigarete, pa se zatim obratio hrvatskom političaru: „Marko, ti nastavi sa svojim aktivnostima u Hrvatskoj. To nam je jako važno. Sada su nam pozicije u Zagrebu važnije nego ikada."

„Sutra imam politički skup u Splitu. Trebao bih biti tamo u pet sati", odvratio je Kovačić.

„Moraš se potpuno posvetiti kampanji", ozbiljnim tonom je nastavio Uroš. „Imaćeš snažnu podršku Četvrte sekcije i njihovi operativci već pripremaju snažan udar na Jurišića i njegovu koaliciju. Uskoro će doći do preokreta u kampanji i važno je da ti pojačaš svoj tempo i da dočekaš spreman taj udar na njihove pozicije."

„O čemu se točno radi?"

„Ne znam ni ja šta oni planiraju, ali siguran sam da će biti poput atomske bombe. I da će oduvati sve tvoje protivnike", siguran je bio Uroš u sposobnosti svog starog prijatelja Mlakara i njegovih saradnika iz Četvrte sekcije. „I tada ćeš imati otvoren put ka pobedi."

„Vidjet ćemo. Valjda će to sve biti kako treba", sumnjičav je bio hrvatski političar, očigledno zbog teške situacije na terenu i agresivne kampanje druge strane.

„Naravno da će da bude. Verujem u Josipa, u Petru, u sve ostale, i verujem u njihove mogućnosti da naprave čudo koje nam je u Hrvatskoj potrebno", siguran je bio vođa Organizacije. Čvrsto je bio uvjeren u sposobnosti svojih saradnika iz Ljubljane i u njihove obavještajne vještine.

„Svi ste obavešteni o situaciji u Grčkoj", uključio se Tomislav. On je, po svemu sudeći, bio prilično opušten i zadovoljan zbog svega što se dešavalo. „Znate za krizu vlasti koja je prethodnih dana kulminirala rušenjem aktuelne vlade. Upravo smo nešto ranije primili vesti iz Atine da je formalizovana nova skupštinska većina sa Kokinosom i njegovom partijom na čelu. Izgleda da ćemo za par dana imati novu vladu i našeg prijatelja kao premijera. I to će biti fantastičan uspeh. Pod uslovom da sve bude onako kako on i njegovi ljudi planiraju da bude."

„To je odlična vijest. I to će biti ogroman uspjeh za Savez", zadovoljno je odvratio Marko. „Atena će tada zvanično biti na našem kursu."

„Izgleda da se sve kocke polako slažu. I po svemu sudeći, naziru se konture balkanskog ujedinjena", zadovoljan je bio Uroš. „Sada, kada je rešena situaciju u Albaniji i kada je ta država u potpunosti pod kontrolom Saveza... sada se trebamo fokusirati na Hrvatsku i Grčku. Sada nam je to veoma bitno, a posebno Hrvatska i finiš izborne kampanje."

„Da. Kovačić je naš prioritet", uključio se Stanačev. „Verujem da Kokinos zna šta radi i da će on, bez problema i bez naše pomoći, rešiti situaciju u Grčkoj."

„I ja mislim tako", uključio se i Lazarevski. „On je sposoban tip i definitivno neće propustiti ovakvu priliku. Posebno u ovom trenutku kada ima tako snažnu narodnu podršku."

Uroš je znao da njegov saradnik iz Atine koristi svoje velike finansijske resurse i jake političke veze za sopstvenu promociju i za promociju svoje političke opcije. A samim time, i za promociju Balkanskog saveza. On je dobro bio svjestan kvaliteta grčkog industrijalca koji je bio poznat po svojim govorničkim vještinama i harizmatičnoj pojavi. On je bio pravi moderan političar. Neko ko zna kako da se dopadne masama. I prije svega mladima. Tu je tek bio maher. I to je bilo njegovo glavno oružje, naravno pored velikih finansijskih resursa i jakih političkih veza u drugim grčkim partijama.

Tako je iskoristio, na prvi pogled, bezazlene studentske proteste kao okidač koji je pokrenuo mase. I uz pomoć studentskih unija i organizacija, proširio je svoje revolucionarno djelovanje širom Grčke, stvarajući svoja prva uporišta upravo na univerzitetima.

Od tada je prošlo dva mjeseca. I sada je imao kritičnu masu sa kojom je mogao da promijeni stvari. Imao je dovoljnu podršku da preokrene situaciju u grčkom parlamentu i sruši vladajuću većinu. I bez novih izbora bio je na putu da preuzme vlast.

Uroš je dobro znao da će Nikolas Kokinos, kada jednom sjedne u fotelju predsjednika grčke vlade, tu poziciju i zadržati. On je imao tu moć. Imao je resurse i nije ih štedio. Ovo je bila revolucija na mala vrata. Bez nasilja na ulicama. I bez nereda. Ali, ipak, revolucija. I kao takva, ona neće dopustiti reakciju konzervativnih snaga. Ona će da evoluira i da preoblikuje grčko društvo na način kako su predvodnici te revolucije planirali. A predvodnici su bili upravo Kokinos i Balkanski savez.

Zbog toga je prilično bio zadivljen svojim grčkim saradnikom i prijateljem. Vjerovao je u njega. I u aktivnosti kojim je preuzimao vlast u Atini i čime je proširivao listu zemalja regiona gdje je na vlast dolazila njihova organizacija.

Izgleda da se približavao trenutak na koji su tako dugo čekali. I da su njihovi ciljevi bili pred ispunjenjem. Ujedinjeni Balkan više nije bio nekakav daleki ili čak nedostižni san. To više nije bio uzaludni i nerealni cilj. Ne, stvari više nisu tako stajale.

Sada je taj san postajao stvarnost. Oni su bili ti koji su uzeli sudbinu u svoje ruke i koji su, od snova i ideala, istkali novu realnost Balkana.