Balkanske hronike III - Vrli novi svijet

DIO 6: Osveta Iluminata - Poglavlje XII

Gledala je u zelenooku ljepoticu, raspuštene crvene kose, koja je ležala na krevetu ispred nje. U posljednje vrijeme joj je godilo njeno društvo. Bilo je nešto u tim zelenim očima koje su u sebi skrivale neku magiju. Nešto mistično i neshvatljivo. Poput poezije ili nekakvog veličanstvenog umjetničkog djela. I to nešto joj je izazivalo jake emocije. I stvaralo je intenzivnu žudnju.

Alma Ahmetović je za bila odmor za oči. I trebalo joj je nešto tako, a posebno sada kada je bila u takvom psihičkom haosu. Opuštalo ju je kada bi je gledala i gubila se u ljepoti njenog mladog lica, te tih neobičnih zelenih očiju i duge crvene kose. Djevojka iz Hiljadu i jedne noći na nju je ostavljala veoma snažan utisak. A to je postalo posebno intenzivno nakon njihovih zajedničkih misija iz prethodnog perioda. Ona je tada pokazala svoje kvalitete. Pokazala je jednu izuzetnu snagu i energiju.

Sjedila je na krevetu pored nje i gledala je. Nalazili su se u jednoj od oficirskih soba u kasarni, a koju je koristila Alma. Ona se odmarala nakon posljednje teške bitke na sjeveru Kosova i prikupljala je snagu za nove borbe. Nives je došla da je posjeti. I da malo uživa u njenoj zavodljivoj ljepoti.

„Ti si tako izuzetna osoba. Ja ti u potpunosti zavidim", u jednom trenutku, rekla je Nives. „Tako si mlada i lijepa. I tako si smrtonosna za svoje neprijatelje."

„Očigledno ne dovoljno", ozbiljnim tonom je odvratila Alma. „Ne možemo da ih zaustavimo. Jednostavno ih je previše. I puno su jači od nas."

„Nemoj da gubiš nadu", samouvjereno je nastavila Nives. „Ja sam te vidjela na djelu. I impresionirana sam onim što sam vidjela."

„Nisam ja ništa posebno. Samo još jedan vojnik u armiji Balkanskog saveza", rekla je crvenokosa djevojka. „Ali, hvala ti na tako lijepim riječima. I na podršci koju mi daješ."

„Ti ulivaš nadu svima nama. Čak i meni, koja sam ostala gotovo potpuno bez ikakve nade", sa blagim i zavodljivim osmijehom na licu, rekla je Nives. Svojim vještim prstima lagano je prelazila preko njene ruke. „Nikada ti se nisam zahvalila za pomoć koju si mi pružila u Njemačkoj i Austriji. Bez tebe ne bih uspjela."

„Drago mi je što sam ti pomogla. I nadam se da su njihovom smrću umrli i demoni koji su opsijedali tvoju dušu", rekla je Alma. Gledala ju je tim svojim privlačnim zelenim očima. „Važno je da u sebi pronađeš snagu i da prošlost ostaviš iza sebe... u prošlosti gdje i treba da bude."

„Demoni nikada ne umiru", naglasila je Nives. Nije prestajala da je miluje po njenim nježnim rukama. „I neće prestati da me podsjećaju na prošlost... bez obzira na sve."

„Više te nikakve niti ne vežu sa onim što je bilo", uporna je bila zelenooka ljepotica, koja je, nesumnjivo, nastojala da joj popravi raspoloženje i da joj pokuša pomoći da izađe iz emotivnog haosa u kojem je bila. „Ti ljudi su mrtvi. I više te ne mogu povrijediti. Sjećanje na njih te ne može povrijediti. Možeš povrijediti samo sama sebe, ako nastaviš da se mučiš na taj način."

„Hmm... Tako lako sve zvuči kada ti kažeš", sa blagim osmijehom na licu, odvratila je plavokosa operativka Saveza. Zadivljeno je posmatrala crvenokosu ljepoticu na krevetu ispred sebe i istinski je uživala u tome što je vidjela. „Očigledno nisi samo lijepa, nego si i veoma mudra... posebno ako se uzmu u obzir tvoje godine."

„Hvala na lijepim riječima, opet", sa osmijehom je rekla Alma. „Pocrvenit ćeš me sa takvim komplimentima. A što se tiče mudrosti i godina, ipak sam ja mnogo ranije od ostalih počela da odrastam... Sticajem nesrećnih okolnosti sam bila primorana na to."

„Da... znam sve, kamp za djevojčice u Iranu i slično", ozbiljnim tonom je rekla Nives. Na trenutak se prisjetila onoga što je još ranije čula o Alminoj burnoj i zanimljivoj prošlosti. „Ti si vrlo rano stupila u svijet odraslih. I poslije svega, izrasla si u takvu fantastičnu i inspirativnu ženu."