Balkanske hronike III - Vrli novi svijet

DIO 7: Do posljednjeg daha - Poglavlje XIII

Za nekoliko trenutaka je bio gore, u skladišnom dijelu, odakle se i spustio do četvrtog nivoa. Otvorio je vrata lifta i žurno istrčao napolje, čvrsto držeći „glok" u desnoj ruci. Odmah je primijetio dvojicu pripadnika Bratstva koji su se, nesumnjivo, prilično iznenadili kada su ga vidjeli. I to im je bila najveća greška u životu. Ispalio je dva precizna hica i obojicu izbacio iz borbe. Zatim je odlučno potrčao naprijed, prema izlazu iz skladišnog kompleksa. Tihana i ostali su sigurno bili ispred njega. Nije prošlo puno vremena, ali Nives im je barem dodala dodatne minute da pokušaju stići do izlaza prije velike eksplozije.

Nervozno je gledao sat na desnoj ruci, ali nije bio siguran koliko vremena je već prošlo. Bio je previše konfuzan. I nije mogao da se orjentiše u odnosu na vrijeme. Samo je znao da mora požuriti. I da nemaju puno vremena.

Nedaleko ispred njega odjekivali su rafali iz automatskog oružja. Bio je siguran da su tamo Tihana i ostali, te da se pokušavaju probiti ka izlazu.

Narednog trenutka je ugledao svoje saradnike. Vidio je i Tihanu, kako se pridržava za zid tunela. Ali, bez obzira na sve, i kako sa pištoljem u desnom ruci nastavlja da cilja u protivnike koji su se nalazili ispred njih. Izgleda da ih je i dalje bilo prilično dosta i da su bili uporni u namjerama da im ne dozvole da napuste objekat.

„Miloše, uspio si", sa srdačnim osmijehom na licu, rekla je ona. Oči su joj opet sijale tim nekim posebnim i opčinjavajućim sjajem. „A gdje je Nives? Što ona nije sa tobom?"

„Nives je... odlučila da ostane dole", nesigurnim i drhtavim glasom, rekao je on.

„Ne razumijem. Što se desilo?", prilično zbunjena je bila Tihana.

„Bomba je oštećena. Tajmer više ne radi i može se samo direktno aktivirati, bez odložene eksplozije", nastavio je Miloš da joj objašnjava ono što se maloprije desilo. „Ona je odlučila da ostane dole i da bude ta koja će za deset minuta pritisnuti dugme. Ona je htela tako... Čvrsto je odlučila i ja nisam mogao ništa da učinim po tom pitanju."

„Nives... će se žrtvovati za sve nas?"

„Da. Dole je delovala neobično smireno i izgleda da je to njen izlaz iz svega onoga što je doživela u prethodnom periodu... a sa čime se tako teško nosila."

„Tako mi je žao... Nives. To ona nije zaslužila", tužna je bila crnokosa operativka Saveza dok ga je konfuzno gledala svojim crnim očima.

„I meni je. Ali, nemamo puno vremena. Bomba će uskoro biti aktivirana. I sada imamo najviše nekoliko minuta da napustimo ovaj pakao", ozbiljnim tonom je odvratio on. Nervozno je gledao u lijepo lice svoje ljubavnice, a posebno u te njene očaravajuće crne oči.

„Što je bilo dolje? Što si vidio na četvrtom nivou?", radoznala je bila Tihana. Teško se održavala na nogama, dok se rukom naslanjala na tunelski zid.

„Ništa posebno. Samo još skladišta", lagao je on. Nije želio svoju ljubav da dodatno opterećuje onim što je vidio dolje, a posebno u ovakvom dramatičnom trenutku u kakvom su se sada nalazili.

I tada je odlučno zapucao prema neprijateljskim vojnicima. Odmah je oborio dvojicu. I ostali su zapucali. I na trenutak su, izgleda, ponovo oslobodili put prema naprijed.

Lijevom rukom je uhvatio Tihanu oko struka, te je pridržavao svojim snažnim zagrljajem, u trenucima dok su ponovo koračali naprijed. Ona se, uprkos bolovima koje je imala, ipak dobro držala. Bila je uporna i nije dopuštala da je slabost preuzme. Očigledno je htjela da i sada ostane jaka, kao akciona heroina kakva je uvijek bila.

Nastavili su brzo da se kreću naprijed. Ostali su, takođe, trčali oko njih, sa puškama čvrsto stisnutim u rukama. Ali, neprijatelj nije odustajao.

Ponovo se ispred njih pojavila grupa naoružanih muškaraca. Ipak, oni su bili brži i prvi su otvorili vatru na njih. Trojica su odmah pala na tlo. Četvrti je uzvratio paljbu, te je rafalom pogodio u grudi jednog od operativaca Organizacije.