Balkanske hronike III - Vrli novi svijet

DIO 5: Rat na tri kontinenta - Poglavlje VI

Žurno je koračao prema sali za sastanke Prve sekcije. Tihana ga je pratila u stopu. Nije mogao da vjeruje šta se to upravo desilo. Poslije svega, to je za njega bilo nezamislivo. Sumnjao je da se radi o nekakvoj njihovoj igri. U pitanju je morala biti nekakva zamka koju je neprijatelj pripremao. Po njegovom mišljenju, nije bilo drugog logičnog objašnjena.

Ipak, ni to nije bilo realno. Koliko god famozna Morana bila opasna, ona ništa nije mogla da učini u sjedištu Organizacije, gdje je bila okružena stotinama operativaca Prve sekcije. I definitivno nije mogao da shvati prirodu ovog događaja. I da razumije zbog čega se opasna i zagonetna vođa Valkira pojavila u Beogradu i to u sjedištu njegove organizacije.

Napokon je ušetao u salu za sastanke. Tamo su već bili ostali. Uroš. I Stanačev. I famozna crnokosa Ruskinja u dugoj crnoj haljini. Svo troje su sjedili za dugačkim staklenim stolom. Vođe organizacije na čelu, a ona na suprotnoj strani, na začelju. Sa strane su stajali Enes Latifović i još deset muškaraca u crnim kombinezonima, sa jurišnim puškama u rukama. Izgleda da su prilično ozbiljno shvatili dolazak čuvene Morane.

Čim je ušao u prostoriju, pogledala ga je tim svojim opčinjavajućim plavim očima koje su ostavljale bez daha. Njeno hladno lice i taj okrutni pogled, istog trenutka su ga presjekli. Ipak, u tim njenim očima nije primjećivao mržnju niti želju za osvetom. Ništa slično. Čak naprotiv. Kao da je u njima bilo nekakve blagonaklonosti. I kao da ona i on nisu bili smrtni neprijatelji, koji se još od prošle godine bore na suprotnim stranama za prevlast na Balkanu.

Ona je bila vođa operacije u Podgorici i neko ko je sa svojim ljudima tamo izvršio masovni pokolj nad njegovim prijateljima i saradnicima iz Saveza. Ona je planirala da likvidira njegovu omiljenu saradnicu, Tihanu. I ona je bila žena čije tijelo je on onako divlje i nasilno posjedovao, prije nekoliko sedmica kada je kratkotrajno bila njihov zarobljenik.

„Miloše. Tihana. Izvolite sedite", u sljedećem trenuku, opušteno je rekao vođa Organizacije. Zatim je lagano povukao dim „kamela". „Vidite da imamo veoma važnog gosta. Upravo je stigla iz Moskve. I ima važne informacije za nas."

„Morana!"", sa nevjericom je odvratio vođa Prve sekcije. I dalje je konfuzan stajao na ulazu u salu za sastanke.

„Hajde. Sedite i ne budite zbunjeni", nastavio je Uroš.

Miloš je, ipak, ušao u prostoriju i pridružio se ovoj neobičnoj ekipi za staklenim stolom. Sjeo je odmah pored Morane dok je Tihana sjela sa njegove druge strane. Nije skidao pogled sa opasne Ruskinje koja ga je gledala tim svojim plavim očima. U tom trenutku, i dalje nije znao šta da misli.

„Šta se ovo dešava? Šta ona hoće sada?", zbunjen je bio Miloš.

„Izgleda da hoće da nam se pridruži, Miloše. Naša ruska prijateljica je ovde došla da razgovara sa nama", rekao je vođa Organizacije. „Ona kaže da je došla da nam pomogne. Prethodne večeri je lično likvidirala generala Anatolia Tupoleva i sprečila invaziju ruske armije na Balkansku uniju, a koja je bila planirana u narednim danima."

„Invazija na Balkan?", zbunjen je bio Miloš. Nervoznim prstima je zapalio cigaretu „marlbora".

„Ovde smo da saznamo sve informacije kojima ona raspolaže", uključio se Stanačev. „I spremni smo da sarađujemo sa njom, ako je zaista iskrena u svemu."

„Ja sam ovdje došla da vam se pridružim", na engleskom jeziku, rekla je crnokosa Valkira. „Sinoć sam ubila generala Tupoleva i pobjegla sam iz njegove rezidencije u Moskvi. Odmah sam krenula u Beograd. U Balkanski savez."

„Možeš li nas ikako ubijediti da sve to što nam govoriš ima ikakve veze sa istinom?", sumnjičav je bio on. Definitivno nije mogao da povjeruje jednom od ključnih neprijatelja njihove organizacije.