Balkanske hronike III - Vrli novi svijet

DIO 5: Rat na tri kontinenta - Poglavlje VII

Ukusni dim „kamela" ga je lagano peckao po grlu. Uživao je u svojoj omiljenoj cigareti i gledao u monitor ispred sebe, na kojem, trenutno, nije bilo ničega. Sjedio je za staklenim stolom i razmišljao o onome što se desilo maloprije. Ni njemu sve ovo nije bilo jasno. I on je bio pun sumnji u ove nove informacije.

Vođa Valkira se nešto ranije iznenada pojavila u dvorištu vile Tomislava Stanačeva, gdje se nalazilo sjedište Prve sekcije. Došla je potpuno sama. I sa namjerom da se preda Balkanskom savezu i da im iznese presudne informacije o ljudima protiv kojih su se borili. Tako im je barem rekla u trenutku dok su je vodili u podzemnu bazu.

Ipak, nije bilo problema. Nije pružala otpor niti je uopšte djelovalo da predstavlja nekakvu opasnost. Odmah su provjerili čitavu okolinu Stanačeve rezidencije i vrlo brzo su utvrdili da nikoga drugog nije bilo. Okolo se nisu skrivale Valkire niti je u blizini bilo ubica iz Bratstva ruže. Morana je zaista sama došla u sjedište Prve sekcije. I izgleda da je, bar u tome, bila iskrena prema njima.

Ali, sve ostalo što je rekla zaista je nadilazilo i njihove najluđe snove. Ili bolje rečeno, najgore noćne more. Rekla je toliko toga. Toliko šokantnih tvrdnji. I on sada zaista nije znao u šta da vjeruje. Da li da vjeruje u Red iluminata? U famozni Savjet trideset trojice? I u smrtonosni virus bjesnila koji treba da desetkuje ljudsku populaciju na planeti i izgradi nekakav njihov novi svijet? Uroš nije tek tako mogao da povjeruje u ovaj naučno-fantastični scenario o kojem je ona govorila, bez obzira što je bila prilično ubjedljiva.

Morao je da bude siguran. Trebala mu je potvrda istinitosti svega ovoga.

Sa njim su sada za staklenim stolom sjedili njegovi bliski saradnici, Stanačev i Miloš. I čekali su da se na velikom zidnom monitoru ispred njih uključi video-veza. Čekali su važan razgovor sa njegovim uticajnim prijateljem koji se trenutno nalazio preko okeana.

„Drago mi je što te vidim, prijatelju", na engleskom, rekao je vođa Organizacije, kada se na ekranu ispred njega pojavio njegovog šezdesetogodišnji prijatelj iz Lenglija.

„I meni, Uroše. I meni", odvratio je Tomas. On je, izgleda, sjedio u fotelji u svojoj kancelariji i povlačio dimove velikog tompusa. „Šta je bilo ovako hitno da nije moglo čekati?"

„Morana je ponovo kod nas. Ovaj put je sama došla i predala se. Tvrdi da hoće da promijeni stranu i da nam pomogne u borbi protiv njenih dojučerašnjih nalogodavaca", ozbiljnim tonom je rekao Uroš. „Tvrdi da je sinoć u Moskvi ubila generala Tupoleva koji je planirao da pokrene vojnu intervenciju na Balkanu, te je odmah poslije toga napustila Rusiju i stigla u Beograd."

„Morana! To je veoma zanimljivo", zbunjen je bio njegov američki prijatelj. „I ja sam prije nekoliko sati dobio informaciju o smrti generala Tupoleva. Mediji još ništa ne govore o tome. Ali, ja sam dobio informaciju preko drugih kanala."

Uroš je zatim u nastavku razgovora prepričao svom prijatelju sa zidnog ekrana sve ono što je crnokosa Valkira malo ranije govorila. Rekao mu je za Iluminate. I za taj famozni Savjet trideset trojice kojem je, između ostalih, pripadala i Amber Najtingejl. Posebno se osvrnuo na taj šokantni virus bjesnila i na projekat Utopija.

Nadao se da će Tomas znati ponešto o ovim njenim navodima i da će moći pronaći nekakvu logiku u njenoj priči. Ipak, iskreno se nadao da će otkriti da je lagala. Po njegovom mišljenu, za sve njih je daleko bolja opcija bila da je Morana, ipak, igrala neku konspirativnu igru, nego da je zaista promijenila stranu i da je sve ono što je govorila bilo istinito. Takav čudovišni scenario je daleko prevazilazio sve ono što su u prethodnim godinama radili i ono zbog čega Balkanski savez i postoji. Oni su se borili za ujedinjene Balkana i za ostvarenje političke nezavisnosti balkanskih naroda od stranih centara moći, a ne za spasenje čovječanstva od nekakve zle i dijabolične globalne organizacije koja u narednim danima planira da izazove apokaliptični scenario iz holivudskih filmova.