DIO 4: Neprijatelji sudbine - Poglavlje VII

2 0 0
                                    


„Upravo sam saznao užasne vijesti", ozbiljnim tonom, na engleskom, rekao je Uroš. Nervozno je povukao dim „kamela" i gledao u svog sagovornika. „Herman je bio na tom letu za Madrid. I on je poginuo sa ostalim putnicima."

„Nevjerovatno. Pa to je strašno", sa nevjericom, odvratio je američki obavještajac, Tomas Stivenson.

„Misliš li da je slučajno?", upitao je Miloš, takođe, na engleskom jeziku.

„Ne vjerujem da je više bilo šta slučajno", rekao je vođa Organizacije. „Posebno ne ono što se dešava našim prijateljima."

„Zar misliš da su oborili čitav avion zbog Hermana?", uključio se ruski obavještajac, Miroslav Konstantinov.

„Mislim da to sigurno nije bilo slučajno. I vjerujem da smo sada svi njihove mete", siguran je bio Uroš, te je povukao naredni dim „kamela".

U hotelskom separeu je zavladao tajac. Očigledno nikome nije bilo svejedno zbog ovoga što je rekao. Njegovi stari prijatelji, Tomas i Miroslav, nisu lako primili ovu vijest. I vođa Prve sekcije, koji je u ovom trenutku bio sa njima, takođe je bio zbunjen.

Tragedija, koja se prije tri dana dogodila u Njemačkoj, definitivno nije bila obična avionska nesreća. Bio je siguran u to. Njegov prijatelj, Herman Eser, već je izvjesno vrijeme intenzivno radio na otkrivanju zavjere protiv koje se borio Balkanski savez. I bio je na dobrom putu da sazna mnogo toga interesantnog o baronu Rozenbergu i njegovim prijateljima. I po svemu sudeći, oni su morali da ga spriječe u tome.

„Nemojte da ovo pominjete ostalima. Ne treba nam sada dodatna briga", u sljedećem trenutku, rekao vođa Organizacije. Potom je nastavio: „Danas imamo veoma važne dogovore. I sada nam je prioritet da se bavimo ujedinjenjem."

„Da. Zbog toga smo danas ovdje", nešto opuštenijim tonom, odvratio je američki obavještajac. „Ja ću se pobrinuti za ostalo. Moji ljudi rade na tome i za petama su Berindžeru i Rozenbergu."

Uroš je dao znak svojim prijateljima da krenu za njim. Oni su samo kratko popričali u hotelskom separeu oko ovih novih momenata, ali glavni događaj je tek trebao da se odigra. Svi su bili tamo. I sada je vrijeme bilo i da oni dođu.

U luksuznom hotelu na Novom Beogradu danas se održavao veliki sastanak regionalnih lidera. I to je bio veliki dan za sve, a posebno za Balkanski savez, čije vođe su bile glavni sudionici ovog skupa. Nikolas Kokinos i Marko Kovačić su bili regionalni lideri koji su dolazili u posjetu Beogradu i koje je zvanično ugostio srpski premijer, Vladimir Veličković. I upravo su sada, pred mnogobrojnim regionalnim i svjetskim medijima, završavali konferenciju za novinare.

Ovaj događaj se desio iznenada. U stvari, iznenadan je bio za javno mijenje, ali definitivno nije za njega i za vođstvo Saveza. Ovo je već dugo bilo planirano i konačno su se poslagale sve kockice. Sve je bilo spremno da se krene u narednu fazu.

Balkansko ujedinjene je sada postalo realnost. I više niko nije mogao da ugrozi tu realnost.

Novi hrvatski predsjednik i novi grčki premijer stigli su u Beograd neposredno poslije uspješnog rješenja krize vlasti koja je zamalo srušila Veličkovićevu vladu. Ali, to je sada bilo iza njih. I sada je srpska vlada bila jača nego ikada. Sa Vladimirom Veličkovićem na čelu.

Uroš je dobro znao da više nema vremena za čekanje. Vrijeme je bilo da se krene u finalno ostvarivanje ciljeva za koje su se borili.

I pored zvaničnog dijela sastanka, koji je bio za medije i koji su vodili visoki državni funkcioneri tri države, vrijeme je bilo i za onaj nezvanični sastanak na kojem će se utvrditi konkretni potezi u narednim danima. To je bio interni sastanak Saveza, na kojem je trebao da se pojavi sa svojim prijateljima.

Došli su u dobro obezbijeđenu salu za sastanke, gdje je trebao da se napravi finalni dogovor. Svi su bili tu. Pored njega i njegovih prijatelja iz američkih i ruskih obavještajnih struktura, kao i vođe Prve sekcije, u sali su već bili neki drugi ljudi iz vođstva Organizacije. Bio je tu Stanačev. Takođe, i Malik. Bila je tu i Petra Jakolin. Takođe, prisutan je bio i Lazarevski. Isto tako, i Mlakar. Među njeima je bila i jedna regionalna zvijezda. Korina Kokinos je zablistala u dugoj bijeloj haljini sa izrezima na nogama. Supruga novoizabranog grčkog premijera je, takođe, bila u vrhu Organizacije. Ona je bila jedna od najsjajnijih zvijezda na nebu iznad Balkana. I njena harizma je, nesumnjivo, znatno pojačavala onu Nikolasovu.

I sada su svi bili tu. Opušteno su razgovarali i družili se. I čekali su trojicu visokih državnih funkcionera da im se pridruže.

A onda su se vrata otvorila i oni su se pojavili. Iza njih su bili mnogobrojni novinari. Iz regionalnih, ali i svjetskih, medijskih kuća. Fotoaparati su blještali. Oni su sada bili superzvijezde. Ujedinitelji Balkana. Glasnici promjena. Nova nada za sve.

To je trajalo nekoliko minuta, a onda su trojica političara ušla u prostoriju gdje su svi oni bili. I vrata za njima su se zatvorila. Niko nije imao pristup unutra, a posebno ne ljudi iz medija. Onaj javni i transparentni dio je bio završen. Sada je bilo vrijeme za konspiracije.

„Za nekih desetak dana bi mogli da organizujemo zvaničnu konferenciju", odlučno je rekao vođa Organizacije, „Zbog situacije u kojoj se nalazimo, mislim da nemamo previše vremena za čekanje. Moramo pokrenuti procese i konačno svima staviti do znanja da su narodi Balkana nezavisni i da više niko neće odlučivati u njihovo ime. To će biti presudan udarac za one koji nas pokušavaju sprečiti u tome."

„Ujedinjene koje smo čekali", uz zadovoljni osmijeh na licu, uključila se plavokosa Slovenka.

„Da. Upravo to. Vreme je da kreiramo veliku Balkansku uniju. Nećemo imati bolju priliku od one koju imamo sada", siguran je bio Uroš. Potom je zapalio cigaretu i opušteno povukao ukusni dim.

„Slažem se. I mi sigurno ne želimo više da čekamo", odlučan je bio grčki premijer, koji je, tako zadovoljno, posmatrao vođu Organizacije i sve ostale prisutne u sali. „Mi ćemo već sutra, u Atini i Sofiji, na vanrednim sjednicama parlamenata, raskinuti sve političke i druge veze sa Evropskom unijom. Jednostrano ćemo napustiti Brisel da bi onda, za deset dana, na konferenciji u Beogradu zvanično potpisali sporazum o pristupanju Balkanskoj uniji."

„I mi planiramo isto. Za osam dana", rekao je Marko.

„Kakve možemo očekivati reakcije iz Brisela? Da li će oni prihvatiti izlazak četiri zemlje iz Unije? Od toga dvije iz evrozone", sumničav je bio Malik. „I da li će uslediti nekakav novi udar sa Zapada?"

„Važno je da sve odradimo bez ikakvih problema. I da brzo kreiramo naš sopstveni sistem po kojem ćemo raditi", odvratio je Uroš. „Ne plaši me reakcija zvaničnog Brisela. Više me brine reakcija onih nezvaničnih krugova sa kojima imamo posla. Ali, jedno po jedno ćemo rešavati."

Balkanske hronike III - Vrli novi svijetWhere stories live. Discover now