Hercegovko sa Neretve

Trebam te

"Šta ćemo u Sesvetama?" Upitam zbunjeno jer vidim da idemo prema tom području.

"Aman, vidjet ćeš. Znatiželjnija si nego pamtim."

"Pa znaš da mi je to najveća mana." Pobunim se jer opet ne dobijem adekvatan odgovor. Vješto ga izbjegava.

Ne prođe još mnogo vremena prije nego stane pred neku kapiju. Prvi vidim ovo mjesto. Ne znam općenito kad sam zadnji put prolazila ovuda, ako sam ikada.

Iz pretinca kraj mjenjača izvadi mali daljinski te se na pritisak gumbića kapija počne otvarat, što mene još više zbuni jer ne razumijem što će njemu taj daljinski.

Kako prođemo, tako i parkira auto te izađemo. Prvo što mi padne u oko je veliko dvorište i bazen sa strane. Ne mogu reći da mi se ne sviđa jer je baš onako kako bih ga ja sredila, kamen okolo, šare po dnu, drvene ležaljke.

"Što se događa?" Upitam zbunjeno.

Ne dobijem odgovor nego samo ruku koja me povede do ulaznih vrata kuće, kućerine bolje rečeno.

Iz džepa farmerica izvuče privjesak s ključevima te otključa vrata što mene samo još više zbuni.

"Dobrodošla u svoj novi dom."

Ha? Ništa mi nije jasno.

"Kakav dom?" Pogledam ga zbunjeno dok i dalje stojimo na samim vratima.

"Tvoj, zapravo naš." Kaže čekajući da se pomjerim kako bi mogao zatvoriti vrata.

"Koji đavo?"

Njemu je moje čuđenje smiješno, a moj mozak ne funckionira jer se iz najveće sreće zbog vijesti o Tinu prebacio odjednom na najveću zbunjozu. Odkud me ovdje? I još bolje pitanje... kako je ovo naše?

"Ovo je ta tajna koju čuvamo od tebe zadnjih mjeseci." Progovori, napokon nešto korisno. "Priznaj da se isplatilo."

"Meni ništa nije nije jasno." Izustim.

"Pa sjećaš se kad sam išao s Tinom do Tinja?" Prekine dok mu klimanjem glave ne dam znak da se sjećam. "Bio je toliko oduševljen bazenom i terenima oko kuće, da sam shvatio da mu to fali. Stan mu je tijesan, a on je previše razigran. Odmah sam jutro poslije išao gledat zemljište i odtad je sve u pripremi. Nije još gotovo, ali je skoro pred kraj. Nisam mogao više čekati, pogotovo nakon ovako dobrih vijesti danas."

"Ti nisi normalan." Bude sve što kažem.

"Okej, normalna. Jesi spremna za razgledavanje?"

Povede me kroz hodnik te uđemo u dnevnu. Okej, ovo sigurno on nije sređivao, presređeno je za muško.

Definitivno, najveće iznenađenje bude kuhinja, koja je kao iz časopisa. Onakva kakvu bih ja stavila, svijetla, prostrana, s otokom u sredini i barskim stolicama. Povezana je s dnevnim s jedne strane dok s druge strane graniči s trpezarijom koja gleda na jedan kraj dvorišta. Dnevni gleda na bazen, a ima i izlaz na mini terasu  preko koje se i može spustiti na bazen.

"Hoćeš prvo na kat ili dolje?" Pita kad dođemo do stepenica. Jedne za gore, druge za dole.

"Hajde gore." Progovorim napokon.

Gore nas dočekaju sobe i kupatilo veće od onog dolje. Jedna od soba je prazna dok je druga polunamještena. Pretpostavljam da je ta zamišljena kao Tinova.

"Namještaj je tek naručen pa treba doći kroz par dana. Malac je bio izbirljiv." Kaže prije nego izađemo i krenemo ka drugom kraju gdje uđemo u ugromnu sobu sa velikim bračnim krevetom. Pametno odigrano. Soba ima i balkon koji gleda također na bazen, a prekoputa vrata od nje su vrata od očito garderobera. Jebote, na sve je mislio. I sve mi ovo djeluje prepoznato. Nije valjda...