Hercegovko sa Neretve

Možda mi se omakne

Znate šta je moj pametni uskoro muž odlučio? Najbolje je da nam vjenčanje bude ovo ljeto u tih 10 dana što ima slobodno. Manje od 3 mjeseca za organizaciju plus uz sve to selidba. On mene hoće sahraniti prije nego me oženi.

Umirem zadnjih 5 dana. Uspjela sam se napokon posvetiti poslu kako treba jer ne moram više biti s Tinom 24 sata dnevno, ali su me zato sustigle sve ostale obaveze.

Jedina moja želja je bila da nam vjenčanje bude u Mostaru. Znate koja je mogućnost naći slobodno mjesto u Mostaru za istu tu sezonu? Nikakva.

Zovem sve redom, ništa slobodno. Nebitno ni je li vani ili unutra, nema termina. Ni kad kažem da je Martin, i dalje nema. Na kraju ću ga napraviti u sebe ispred zgrade stvarno.

Martin je dogovorio sudbeno u Tinju, a ja sam dogovorila odmah svećenika u Mostaru. No, sala ili prostor za slavlje je još neriješeno pitanje.

Sad kroz koji tjedan ionako trebam u Mostar, Ela je napokon odlučila krstiti bebicu. Nadam se da ću tad uspjet riješiti nešto. Ionako, tada obavljamo sve skupa. Traženje vjenčanice, ugovaranje cvijeća i kićenja, ma baš sve smo strpale u tih tjedan dana. Valjda će nas sve poći za rukom.

A on kao gospodin, zagovorio kad hoće ti Marina ostalo riješi. Doduše, našao je sebi i Tinu odijelo i predao mi karticu da je peglam do mile volje. Još mi kaže da se ne stresiram, kako da ne.

***

"A šta misliš da uzmete neku vilu uz rijeku?" Predloži Ela dok sjedimo za laptopom listajući i zivkajući već sat vremena.

"Kako misliš?"

"Pa ono, neće biti preveliki svatovi, uzmete neku vilu s velikim dvorištem. Može slavlje biti vani, samo srede sve i postave stolove i to."

"Nije loše, samo ne znam dopuštaju li toliko ljudi."

"Ma platit ćemo im duplo." Kaže tako ležerno.

Narednih satak je prošlo u traženju vile. Prvi izbor je naravno nedostupan, no, za divno čudo je drugi bio slobodan. Nije nam dugo trebalo da je rezerviramo odmah na taj cijeli tjedan, a ubrzo smo se i našle na samom imanju kako bi mi to svojim stručnim okom procijenile.

"Ovdje vam može bend bit." Pokazuje ona, koja je očito na putu ovamo osmislila sve. Ozbiljnije je shvatila ulogu kume nego ja ulogu mlade. "Ovdje vam napravimo podij od onih pločica, da nismo na travi, upadat će štikle u nju." Hoda ona i tako priča, a ja hodam za njom i slikam sve kako bih mogla pokazati teti u cvjećari.

"Molim te reci im da stave balona po bazenu, ali onih svezanih." Doda kada prođemo kraj bazena. "E ovdje će ti bit slatki stol. Dogovorila sam ja s mamom sve, ona će ti to riješiti sve." Mama joj inače drži jednu od starijih i boljih slastičarni u gradu.

"Znaš sta vam treba? Ona svjetla kao zvjezdano nebo kako li to zovu." Cikne.

"Ja mislim da je najbolje da ti to sve organiziraš, samo javi cifru. Ja sam već živce izgubila."

"Halo, gdje je euforija? Jednom se udaješ."

"Euforija će biti kad dođe taj dan."

"Baš si neka."

Nismo se još mnogo tu zadržale. Popisale smo što nam treba, poslikale, dogovorile još par sitnica s vlasnicima i to je to.

Idućih dana je bilo burno, proba vjenčanice, razgovori s muzikom, fotografima, ketering. Iskreno, svi su vodili jednu priču, do trenutka kad saznaju tko je mladoženja, onda tek imaš osjećaj da se trude.

Vjenčanicu sam našla iz prve. Ne znam kako, čim sam je vidjela odmah sam znala da tu želim i kad sam je obukla samo sam si potvrdila da je to to. Ništa kičasto, ništa veliko, najjednostavnija bijela uska vjenčanica na koju se kači šlep. Odmah sam kupila i haljinu za sudbeno, da ne moram o tome misliti kad se vratim u Zagreb.

U međuvremenu je i Martin stigao s Tinom zbog krštenja. Skoro je svađa između njega i Ele izbila zbog haljine. On ljut što je ne može vidjeti, ona zabrinuta da je ne vidi i ne urekne nas, a ja ludo zabavljena njihovim ponašanjem. Na kraju je vjenčanica završila kod Ele jer ona smatra da je tamo jedino sigurna. Otad su na ratnoj nozi hahah.

Tin je očaran bebicom, svi smo. Igra se s njom, pravi grimase, vrti igračkama ispred nje. Ona mu je glavna zanimacija ovih dana.

"Mislim da znamo šta nam je iduće na redu." Prikrade mi se Martin dok ja promatram Tina kako drži malenoj bocu dok pije.

"Nakon vjenčanja." Odgovorim jer sam jako dobro svjesna na što cilja.

"A dajjj...3 mjeseca gore dole."

"3 mjeseca gore dole, 20 cm u struku gore dole."

"Jao, neće se ni skontat. Ionako ti ljudi ne mogu reć da se udaješ jer si trudna. Šta ima veze..."

"Poslije vjenčanja." Završim slatku raspravu.

"Možda mi se omakne."

"E pa gledaj da ti se ne omakne."

On će meni možda mu se omakne. Moja odabrana budala.

"Kume šta ćeš za momačku?" Upita ga Ela čim uđemo u dnevnu.

"Neću da ti kažem." Naruga joj se još ljut jer mu ne dopušta vidjeti haljine.

"Nisi fora. Samo me zanima hoće bolje Pero organizirat tvoju ili ja Marininu."

Ako ste mislili da se uhvatila organizacije vjenčanja, trebate je vidit za djevojačku. Sve je ona to smislila. Zapravo, uvjerena sam da je imala osmišljen plan godinama unazad, samo je čekala da ga upotrijebi.

"Samo joj nemoj lika nekog dovuć." Kaže joj Martin, dok ja stojim sa strane opet u smijehu zbog njihovih prepirki.

"Neću, naručila sam joj dvojicu. Jedan je malo."

Sad je pogledamo oboje šokirano.

"Zezaš me jelde?" Progovorim i ja.

"Jok. Mrtva sam ozbiljna."

"E pa otkazat ćeš ih. Kakvi striperi bona? Dijete imam." Opomenem je jer stvarno  ne želim nikakvu zabavu tog tipa. Luda noć s prijateljicama mi je sasvim dovoljna. Ne trebaju mi još i nepoznati likovi upitna morala. Ionako mi je 30, nisam ja za nekih velikih slavlja.

"Ima dijete, a muža ko jebe." Zakoluta Martin.

"Morat ću se ja Peri javit. On je garant našao neke ženske." Ne prestaje ova.

"Sad bi bilo lijepo da i ti negiraš kao što sam i ja." Upozorim ga.

"Šta ću negirat? Kakve crne ženske. Uzeli jahtu odošmo odmorit. Ti si meni sasvim dovoljna."

"Jao što ste slatki." Ubaci se Ela odmah, a ja ni ne stignem reagirati na ovu "izjavu" ljubavi jer Tin dotrči govoreći kako je beba bljucnula. Prepao se kao da je čudovište, a ne malo prljavštine. I on bi onda sestru ili brata.