Kako osvojiti djevojku

16. Lost princess

Nervozno korača po svojoj sobi. Ne može vjerovati što se događa. Ona nikako ne smije biti zaljubljena, nekoliko puta ponavlja istu rečenicu u sebi. Nema veze koliko će još puta zaželjeti da je to nemoguće jer to neće promijeniti kako stvari stoje. Ponekada se stvari odigraju suprotno od toga kako mi želimo. Baš kada si zacrtamo cilj u glavi skrenemo na sasvim drugi put i jednostavno zaboravimo na ovo prvo. Često se događa.

„Zašto baš ja?", tiho govori gotovo nečujno. Nekako pokušava stišati te glasove u svojoj glavi. Ne ide joj baš najbolje da kažem iskreno.

Dođe joj da plače od samog jada. No, ovaj put su pogriješili. Neće je slomiti tako lako. Više nije ona vaza predivnog oblika i slomljive prirode.

Pomišlja na besmislice. Naravno da nije zaljubljena. Od muhe radi slona. Ponaša se kao Diana. To zbilja mora prestati. Popravlja kosu i pravi se kao da se apsolutno ništa ne događa. Niti ne sumnja kako je igra ljubavi tek počela.

Oni su igrači, a mi se volimo igrati.

Cijela večer joj je upropaštena i samo čeka trenutak kada će Monika luđačkog izraza lica uletjeti u sobu sa namjerom da je ubije jer je predala Liam'u njen broj. Bolje joj je da malo odspava prije smrtne kazne. Valjda neće biti baš tako gruba. Realno gledano taj smeđokosi džentlmen je pravi ulov. Ima sve kvalitete za dečka iz snova.

Baš kada pomisli leći u krevet i uživati u nekoliko trenutaka života začuje zvono na vratima. Bio je to spas u zadnji čas. Moguće je da se iza tih vrata krije osoba koja može spasiti cijelu situaciju. Brzo obuće ogrtač oko sebe iako ima svilenu spavaćicu. Neugodno je otvarati ulazna vrata još nepoznatoj osobi sa golim ramenima.

Brzo izađe iz sobe i ugleda dvije princeze kako imaju večer lakiranja noktiju na koju ona nije bila pozvana. Ovako i onako ne bi ni došla.

„Zašto jedna od vas dvije nije otvorila vrata?", zvučala je potpuno smireno dok je u dubini njene duše vladala potpuna oluja. Uragani su svake sekunde uništavali po jednu dozu života.

Nervozno korača do vrata i dva puta preokrene ključ u bravi. Naglo zahvati kvaku i zateče dobro poznatu osobu. Skroz je zaboravila na nju. Uz toliko vlastitih duhova se više ne može boriti sa njenima. Ovaj svijet se pretvorio u pravu dramu, ali još nam nedostaje nekoliko uloga i glumaca.

„Uđi.", pomakne se sa vrata kako bi Jane mogla ući zajedno sa svojim nebesko plavim koferom. Iz očitog prizora bilo je sasvim jasno što se dogodilo. Još samo treba čuti njenu stranu priče. Svi očekuju svaki pa i onaj najmanji detalj ovog konačnog kraja. Nije baš sve ispalo kako je isprva bilo zamišljeno.

„Hvala ti.", zahvali jednim kratkim zagrljajem. Nekako se činila također slomljenom. Tako nešto je sasvim normalno, ali ovako tužnog izraza lica ju još nikada nije vidjela. Ne čini se kao djevojka koja je upravo svojom voljom prekinula vezu bez imalo ljubavi. Više liči na onu ostavljenu, uplakanu žrtvu. Možda je to i bila.

„Želiš li razgovarati o tome?", oboje pod hitno trebaju malo duž razgovor. Možda će jedna od njih dvije prešutjeti koju sitni detalj, ali primorana je na to. Osjeća da ju nitko neće shvatiti. Zaljubila se u potpuno krivu osobu. Nešto ljepša verzija onih priča o zabranjenoj ljubavi.

„Trebam noćnu dozu razgovora.", uspije izmamiti neki jadan i lažan smiješak na lice. Najbolje je patiti uz najbolje prijateljice. Imaš nekog tko te razumije i vječno rame za plakanje. Nešto čokolade i ostalih slatkiša može zaliječiti dio ljubavnih rana. Poseban dio slomljenoga srca ukradeno iz vrlo dobrog ljubića.

Obje krenu u dnevni boravak dok kofer pun odjeće i još nekoliko sitnica ostane u hodniku. U zraku se osjećala tenzija. Dvije djevojke, dva srca, jedno za sada cijelo, a drugo slomljeno na dva dijela. Nadamo se da neće trebati dugo vremena dok se ne pronađe ova druga polovica. Znate kako kažu. Možda vas ljubav vašeg života čeka iza nekog ugla. Zapravo, mislim da sam to upravo sada izmislila.