Kako osvojiti djevojku

21. Second Chance

Često ljudi razmišljaju treba li dati drugu šansu. Istina kaže da su nas povrijedili, a mi smo ih izbacili iz života. No, nešto se čudno tu događa. Kasnije dobijemo grižnju savjesti, pokušavamo saznati je li naša odluka bila ona točka na slovu i.

Na neki nam način nedostaju. Više nas nitko neće buditi sa poljupcem, kada dođemo sa posla dočekati prazan stan i hladnoća, a na to nismo navikli. Dobro razmislite jeste li spremni učiniti tako velik korak i okončati budućnost.

Ponekada su veze predivne, ali pune ogrebotina. Svađe ne možemo izbjegavati. Svi mi stojimo kod toga da se svađe moraju rješavati, a što je sa onime da nas one također mogu uništi? Eh, na to pitanje nitko ne želi odgovoriti.

Najtužniji dio svega ovog jest da Aria nikada nije imala Harry'a. Oboje su izgubili šansu. Ne želim postavljati pitanja na koja je nemoguće dobiti odgovor.

U svom crno-bijelom odijelu ponosno šeće ulicama. Sa kavom u desnoj ruci i aktovkom u lijevoj. Upravo se vraća sa posla i ide ravno prema nečijem uredu. Navodno ju samo želi vidjeti, ali onako prijateljski. Taj razlog si je utuvio u glavu. Ne smijemo mu zamjeriti jer gotovo svi mi prolazimo slične životne situacije. Znate onaj osjećaj kada vam se sviđa onaj slatki dečko iz drugog odjeljenja, stalno ga srećete u kantini i potajice ga gledate, ali nemate hrabrosti priznati sebi i njemu da vam se sviđa. Valjda tako funkcionira život. Jednom si gore, a jednom dolje. Sada je jedan od trenutaka kada nam fizika u životu dobro dođe.

U trbuhu počinje osjećati laganu nervozu. Čini se kako su mu noge počele klicati. Nešto ga navodi na razmišljanje zašto uopće odlazi tamo. Nema zakazano i moguće je da ga gospođa McGee izbaci naglavačke. Od prvog ulaska tamo mu se priviđa da ga ne voli previše i ovaj put bio je u krivu. To mu se sve češće događa ovih dana.

„Dobar dan.", tiho pozdravi gospođu za radnim stolom nakon što uđe u prostoriju. Nekako se ovdje osjeća ugodna. Čovjek se može opustiti.

„Gospodine Styles, što radite ovdje?", naravno loše vijesti se ponekada ne šire očekivanom brzinom. Tek slijedi ono što će ga najviše pogoditi. Nitko ne bi pomislio da riječi jednog stranca mogu toliko boljeti.

„Došao sam vidjeti gospođicu Ariju. Je li ovdje?", održava smiješak na svom licu. Toliko je sladak i čak one najjače padaju na njega. Dijelom je potpuni otrov, a kasnije počinje biti lijek koji je potreban za preživjeti najgore dane života.

„Danas ujutro sam zvala vaš ured. Nisu vam prenijeli poruku?", ovo je trenutak kada se klupko počinje otpetljavati. Nitko ne zna tko ga je zapravo zapetljao. Pretpostavljam da sam ja taj krivac.

„Moja asistentica je otišla ranije sa posla pa je valjda zaboravila. O kakvoj poruci je ovdje riječ?", uzme gutljaj kave iz svoje ruke kako bi osvježio svoj glas. Primijeti kako su vrata njena ureda širom otvorena. Da je ovdje sigurno bi se pojavila.

„Gospođica Aria je prekinula sve vaše zakazane termine. Nije mi rekla zašto, ali preko telefona je zvučala veoma ozbiljno.", tada se cijeli svijet sruši u jednom momentu. Ne želi vjerovati izgovorenim riječima.

„Sigurno se radi o nekakvoj pogrešci. Jeste li sasvim sigurni?", poricanje je jedna od prvih faza. Mi pisci i vi čitatelji najbolje poznajemo taj osjećaj baš kao i likovi bez sreće.

„Mladiću ja možda izgledam senilno, ali to zasigurno nisam. Nazvala je danas ujutro i rekla kako nije baš najbolje u vezi zdravlja te kako ordinacija neće raditi narednih nekoliko dana, a i naredila mi je da otkažem sve sastanke sa tobom.", da to je gadna istina koja prokleto boli. Razmišljao o tome kako mu ona zapravo ništa ne znači, ali postoji problem. Boli ga srce od same pomisli da je ona možda izašla iz njegova života. Meni to ne zvuči kao slučajnost.