Kako osvojiti djevojku

2. Tea

Možda se nismo trebali tako rano veseliti. Vrijeme se mijenja brzinom munje. Jedan dan sunce drugi kiša. Ah , taj kišni grad. Toliko ga je voljela , a toliko ga mrzila. Mislila je da je ovo najgori dan u njenome životu. Zaboravila je svoj kišobran , bila je u tolikoj strci. Još kasni i na posao. Dan joj nije moga bolje početi. Nije ni stigla doručkovati i morala je slušati Dianino prigovaranje o tome kako se može svakim trenutkom srušiti na ulici od gladi. Kažu da se po jutru dan poznaje , a kako je krenulo ovaj dan ne može biti gori nego što je.

Njene crne štike udarale u prozirne lokve vode koje su se stvarale na trotoarima i sve se više i više širile. Njena kosa je bila u totalnom rasulu. Kapljice vode su se samo slijevale niz njena ramena. Kaputić boje kože bio je natopljen vode. Izgledala je kao da se u odjeći bacila u bazen. Kada bi barem imala nešto čime bi se mogla zaštiti barem glavu ako ništa drugo. Gledala je u pod kako bi barem malo sklonila glavu od udara kiše. Možda još ima nade da joj se ne razmaže maskara.

Jak udarac u njeno slabašno tijelo natjera ju da izgubi ravnotežu. Koja sramota! Pasti usred grada punog ljudi. Već je u glavi imala pripremljen govor za gospodina šeprtlju koji ju je srušio. Ljudi više i ne znaju hodati. Njeno tijelo brzinom svijetlosti poljubi pod. Gotovo je , mora se na nekome iživjeti , a to će biti taj netko tko ju je oborio na pod.

„Možeš li paziti kuda hodaš?!" , glasan muški glas zadere se na nju. Mokra , ponižena i ljuta u isto vrijeme. Stranac joj ponudi ruku kao svoju pomoć. Prvo se pravi da je kreten i onda džentlmen. Danas ima svakakvih ljudi.

„Ti meni govoriš?" , obrati se strancu. Bila je previše ponosna kako bi prihvatila njegovu pomoć. Činio se previše arogantnim da bi mu popustila u ovoj borbi. Kakvoj borbi? Za sebe. Ustane i po najvećoj kiši počne prekoravati muškarca.

„Da govorim tebi. Nemoj gledati u pod dok hodaš ulicom." , on pomakne par kovrča što su se prilijepile za njegovo čelo. Zapravo nisu mogli vidjeti jedno drugog od silne kiše. Bio je trenutak za pamćenje. Znate ono kako svi dožive nešto romantično na kiši? Eh , pa samo njih dvoje mogu doživjeti svađu na kiši.

„Ne trebaju mi tvoji savjeti! Čuvaj ih za sebe." , zadere se na njega svom snagom. Ljudi na njih nisu obraćali pažnju na njih već su tražili mjesto gdje se mogu na par minuta skloniti od kiše. Prijeteći pogleda dečka i nastavi hodati. Nije više imala snage boriti se sa njime. Dosta joj je problema za jedan dan koji je upravo počeo.

Pokuša potrčati , ali svakim trenutkom je ponovo mogla pasti jer nije pametno trčati u štiklama. Uvijek se pitala kako poznati modeli mogu tako dobro hodati u viskom potpeticama. Ona ima osjećaj kako će svakim trenutkom ponovo poljubiti pod , a da za to neće biti kriv zgodan stranac. Brzo potrči po smeđim stepenicama i uleti u zgradu. Odmah u prizemlju se nalazila njena ordinacija. Pogura smeđa vrata svoga ureda. Prvo što primijeti je starija žena kako sjedi za svojom radnim stolom. Gospođa McGee je njena desna ruka još od kada je otvorila svoju ordinacija. Najbolja pomoćnica koju možete poželjeti.

„Dobro jutro." , Aria mrzovoljno pozdravi. Gospođa ju u nevjerici pogleda i brzo ustane sa svoga stolca i približi se djevojci.

„Dušo što se tebi dogodilo? Izgledaš kao da si upravo izašla iz kade." , željela ju je potapšati po ramenu , ali to bi značilo da će se i ona smočiti. Jedna mokra osoba u prostoriji je stvarno dovoljna.

„Pokisnula sam i onda me jedan dečko slučajno gurnuo. Možete li mi molim te dati suhu odjeću? Imam osjećaj da ću se svakog trenutka smrznuti." , obgrli svoje tijelo dok gospođa McGee prekopava po ladicama malog ormarića. Izvadi duge traperice , bijelu košulju i par suhih čarapa.

„Izvoli. Dok se ti oblačiš ja ću ti skuhati fini čaj. Koji okus želiš?" , pruži joj odjeću. Upita je za čaj. Bila je stručnjakinja u kuhanju čaja. Ima najbolji okus od svih ostalih koje je ikada probala.

„Borovnica." , govori dok ulazi u maleni toalet. Brzo skine sve sa sebe i navuče suhu odjeću na sebe. Kosu sveže u malu , neurednu punđu. Brže bi se osušila da ju je ostavila puštenu , ali ovako barem neće biti onih glupih kapljica vode. Mokru odjeću baci u plastičnu vrećicu. Uzme dva komada bijelog papira i pokuša skinuti razmazanu maskaru. Barem je danas bila uspješna u nečemu. Na brzinu pospremi sav nered koji je napravila i uzme svoje stvari. Zatvori vrata za sobom. Gospođa McGee već je bila za svojim stolom i tipkala po računalu.

„Čaj te čeka u uredu na stolu. Pospremila si kupaonicu?" , Helen McGee je zapravo cijelu ovu situaciju smatrala komičnom , ali nije željela ispasti nepristojna te je zadržala svoj smijeh samo za sebe. Na računalu je popunjavala do sada prazan termin.

„Sve je pospremljeno. Jesi li mi rezervirala avionsku kartu za New York?" , Aria popravi džepove svojih traperica i rub košulje. Taj put u New York bio je čista gnjavaža. Prije par godina njen otac je dobio posao u Americi i morali su se preseliti. Od tada Aria stalno mora putovati na drugi kontinent kako bi vidjela svoje roditelje.

„Kako si rekla. Karta je rezervirana za prekosutra ujutro. Ne smijem ti zaboraviti reći. Dobila si novog klijenta. Gospodin Styles , baš ste se mimoišli." , pogleda u svoj kompjuter i pročita prezime novog klijenta. Prezime mu jako dobro zvuči , nekako moderno , a u drugu ruku strogo i poslovno. Tko bi rekao da će gospodin Styles donijeti toliko problema u život ljubavne savjetnice Arie.

„Kada si zapisala termin?" , pita Aria prije nego li uđe u svoj ured. Ruku prisloni na štok i pogleda gospođu Helen.

„Sutra popodne smo imali slobodni termin pa sam ga ubacila. Moram ti priznati da nećeš imati puno posla oko njega jer je jako zgodan i šarmantan. Mene je osvojio čim je kročio u ordinaciju." , mala iskra u njenim očima. Helen je takve stvari govorila za svakog klijenta pa ne se ne vidi razlika.

„To kažete za svakoga." , Aria kaže i uđe u svoj ured. Sjedne za stol i privuče stolicu. Uvijek uredna radna površina dočeka ju. Nije voljela raditi u neredu , bila je organizirana i kako bi neki rekli dosadna osoba. Trebao joj je netko tko će je malo prodrmati i iz nje izbaciti tu dosadu. Već su svi zaboravili onu ludu Ariu iz srednje škole. Radila je jako velike gluposti od kojih je njena majka svakodnevno dobivala glavobolje. Sada se njen život sveo na kuća , posao. To dvoje postali su prioriteti u njenom životu.

Iz ladice izvadi plavi fascikl i izvadi par papira iz njega. Bilješke o njenom klijentu koji danas ima zakazan termin. Za nekih petnaest minuta će doći , baš onoliko vremena koliko njoj treba da još jednom , po stoti put u ovih mjesec dana pročita svoje bilješke o njemu. Nazvati ću to njenim šalabahterom. Brad je bio čovjek nesretan u ljubavi. Prije dvije godine se rastao od svoje bivše žene. Nema djece , ali to stvarno želi. Zagledao se u Candy , ženu koja radi u cvjećari odmah nasuprot njegove zgrade. Za sada su išli na samo jedan spoj. Bradu je trebalo dosta dugo vremena i hrabrosti da ću pozove na spoj. Aria namjerava njihovu ljubav održati na površini barem nekoliko mjeseci ili zauvijek. Sve ovisi o njima. Ljudi se vole ili ne vole. Nema sredine.

A/N

Nadam se da vam se sviđa. Mislim da možete pretpostaviti tko je ovaj stranac sa kojim se Aria sudarila. Hvala vam na svim komentarima i voteima na prošlom nastavku. Stvarno mi puno znači vaše mišljenje. Što mislite o Ariji kao liku? Sviđa li vam se? Volim vas.

Klara:)