8 godina kasnije
"Glupačo, požuri malo! Nemam cijeli dan. " Marie mi je vrištala na uho hodajući iza mene dok sam se spuštala stepenicama u hodnik.
Ubrzala sam korak i za par sekundi sam sisla u prizemlje.
Posto je Marie bila odmah iza mene, pogurnula me je u stranu tako jako da sam skoro izgubila ravnotezu i pala.
"Marie, ostavi je na miru vise!" zaderao se je meni odvise poznat glas.
Taj glas bi mogla prepoznati medu tisucama i tisucama ljudi. Polako sam se okrenula i ugledala jako poznato lice.
"Liam!" kriknula sam te mu potrcala u zagrljaj.
"Nemas pojma koliko mi je drago sto te vidim. Tako si mi falio." rekla sam mu te ga jos jace zagrlila.
"Znas, ja bio volio dozivjeti jos koju godinu, sis." rekao mi je gotovo bez zraka.
Polagano sam se odmaknula od njega jos uvijek u soku.
"Kad si dosao?? Zasto?? Zar nisi trebao doci sljedeci mjesec??" zasula sam ga pitanjima.
Krajickom oka sam ugledala kako Marie ljutito marsira prema kuhinji. Al sam odlucila da mi nista ne moze pokvariti trenutak.
"Dosao sam prije nekoliko minuta. Zatvorili su skolu zbog...neznam i ja cega...al uglavnom zbog necega. Od sad idem s tobom u skolu." trebalo mi je nekoliko sekundi da mi ta informacija dode do mozga te da ju on razradi.
Al cim sam shvatila sto je rekao, zagrlila sam ga jos jace nego prije.
"Ti to ozbiljno?? Ne zezas me ko prosli put??" odmaknula sam se od njega s nevjericom u glasu.
Nisam mogla vjerovati da ce bit samnom svaki dan.
Da cemo ici zajedno u skolu i iz skole.
Nisam mogla vjerovat da ce mi svaki dan od sada biti puno ljepsi. Nisam mogla vjerovati da ce moj veliki braco, kako sam ga oduvijek zvala, biti samnom, da cemo biti stalno zajedno.
A i nisam mu mogla povjerovati zato jer me je prosli put zeznuo s istom forom.
"Ne zezam se. Nebi se vise zezao s tim nakon onog od prosli put." nasmijao se onim svojim osmjehom.
"Znaci sad cemo stalno biti zajedno?" upitala sam ga.
"Stalno sis." rekao je te me poljubio u obraz.
"Nego ajmo u kuhinju. Umirem od gladi." rekao je nakon par sekundi.
Krenuli smo prema kuhinji.
"Znas, izgledas deblje nego prosli put. Vidim da su se Niall i Zayn dobro brinuli o tebi." rekao je sa ogromnim smjeskom na licu.
Udarila sam ga u rame na tu njegovu sarkasticnu izjavu.
"Nisam debela. To ti se sam cini!" rekla sam te se nasmijala.
Usavsi u kuhinju ugledala sam Elizabeth i Marie kako sjede za stolom. Odmah mi je pao mrak na oci.
"Tata je otisao na posao?" upitala sam Elizabeth puno tisim glasom nego prije dok sam razgovarala sa Liamom.
Pogledala me je sa svojim prodorno plavim ocima.
"Pa zar nije ocito?? Da nije otisao vjerojatno bi bio tu." odgovorila mi je bahato.
Pretpostavila sam da je vec prije bila vidjela Liama il je znala da dolazi pa nije obracala paznju na njega.
"Mi idemo van. Nece nas biti neko vrijeme." obratio se Liam Elizabeth te krenuo prema ulaznim vratima ne cekajuci njezin odgovor.
"Kamo idemo?" upitala sam ga kada smo usli u njegov auto.
"Idemo na dorucak. Niall i Zayn ce doci isto." rekao je s ogromnim osmjehom na licu.
Bilo mi je tako drago sto ga vidim sretnog.
Evo nastavka.
Znam da je kratak i da je dosadno al kasnije cu pocet pisat duze nastavke i bit ce zanimljivije hehe xd
Ispricavam se na greskama i nadam se da vam se svidaa
Ily
YOU ARE READING
Strong ➡ Niall Horan✅
Fanfiction»People do not die from suicide, they die from sadness.« Victoria je 17-godišnja djevojka koja se čini sasvim običnom djevojkom. Ali ispod te maske se zapravo krije puno više od obične djevojke. Povrijeđena i slomljena djevojka koja traži samo m...
