Strong ➡ Niall Horan✅

1.14 ~ Breakfast.

Otvaram oči i trepnem par puta pokušavajući se priviknuti na svjetlost. Sunčeve zrake su prodirale kroz prozor i tako osvjetljavale sobu. Okrenem se i pogledam na drugu stranu kreveta gdje je Liam spavao i zatičem prazan krevet.

Ustanem s kreveta i krenem prema prozoru. Razvučem zavjese i otvorim prozor. Hladan zrak udari u moje lice te se ja stresem. Odmaknem se od prozora i sjednem na krevet.

Još jednom prođem pogledom po sobi tražeći Liama. Kad ustanovim da ga stvarno nema, izvalim se na krevet.
Nakon par trenutka izležavanja, vrata sobe su se polako počela otvarati. Brzo se dignem iz kreveta i svu pažnju usmjerim na vrata.
U sobu je ušao Liam s tacnom u rukama. Na njoj su se nalazile dvije čaše soka od naranče i dva tanjura puna palačinki. Na licu mi se ocrtao ogroman osmijeh kada sam vidjela sve to.

"Doručak u krevet za gospođicu Payne." rekao je Liam sa smiješkom na licu i spustio tacnu na ormarić.

"Zahvaljujem, gospodine Payne." rekla sam kroz smijeh.

Klimnuo je glavom te se bacio kraj mene na krevet i počeo se smijati. Odmahnula sam glavom i nasmijala se njegovoj ludosti.

"Hoćemo jesti il ćeš se smijati?" upitao me je uozbiljivši se.

Uputila sam mu zbunjeni pogled.
"Oprosti, ali ja se sad nisam smijala." rekla sam ozbiljno.
"Ti si se smijao."

"Ja?! Nikad." rekao je uvrijeđenim tonom i počeo mlatarati rukama.

"Da, ti. Malo je falilo da ne počneš plakati od smijeha." odgovorila sam mu podrugljivo.

Pogledao me je i podignuo obrvu.

"Dobro, dobro, priznajem. Smijao sam se." rekao je i prasnuo u smijeh.

Okej, koji kurac?!? Jel on mene zajebava il?!
Zašto priznaje da se smijao kad ja jako dobro znam to? Nekad ga stvarno ne kužim.

"Na kojim si ti drogama?" upitala sam ga.

"Hmm...moram primjetiti da je to jako interesantno pitanje." rekao je i počeo kimati glavom radeči grimase.
"I mene to zanima, vjeruj mi."

Namrštila sam se, a on je, nećete vjerovat, ponovno prasnuo u smijeh. Taj čovjek stvarno nije normalan.
Pogledala sam u njega s nevjericom te ponovno odmahnula glavom i iznervirano puhnula.

Stvarno je nemoguć. Dohvatila sam jastuk s kreveta i počela udarati Liama s njim po glavi.
Stavio je ruke na glavu pokušavajući se obraniti ali bezuspješno.
Uhvatio je jastuk kad sam ga ponovno udarila i potegnuo ga prema sebi. U već sljedećoj sekundi perje je letilo po cijeloj sobi. Skočila sam na Liama, a on se izmaknuo i tresnuo na pod. Njegov pad je bio popračen jakim i glasnim udarcem na što je on jauknuo.

Počela sam se smijati i valjati po krevetu dok je on ustajao s poda držeći se za guzu. Na oči su mi počele dolaziti suze od smijeha te sam ih jednom rukom obrisala.

Kad sam se uspjela malo smiriti, pogledala sam u Liama koji se je još uvijek držao za guzu i imao bolnu facu.

"Jesi dobro?" upitala sam ga pokušavajući ostati smirena.

Pogledao me je namrštenom facom i okrenuo glavu na drugu stranu.

"Ne, nisam dobro." rekao je odmahivajući glavom.
"Ti si kriva. Sad me boli guza zbog tebe." rekao je nekim smješnim tonom.

"Oh, žao mi je što sam ozlijedila vaše kraljevsko dupe. Više se neće ponoviti." rekla sam suzdržavajući se od smijeha i stavila ruku na srce.

"Samo se ti zezaj." rekao je i okrenuo mi leđa.

"Sad ćeš se duriti?" upitala sam provocirajuči ga.