Strong ➡ Niall Horan✅

1.6 ~ Why?

Polako hodam skolskim hodnikom punim ucenika zureci do svog ormarica da uzmem potrebne knjige za zadnja 3 sata.
Uzimam knjige te ih stavljam u torbu i krecem prema kantini.
Dolazim do vrata kantine te ih pogurnem i ulazim unutra te krecem prema Cait i ostalima.
Sjela sam na stolac i spustila torbu pokraj sebe.

"Jesi ziva??" poviknula je Cait kad me je napokon primjetila.

Par ucenika je usmjerilo glavu prema nama, a medu njima i Liam i Zayn koji su dotada bili zadubljeni u razgovor s Cait.

"Jok, evo, mrtva sam..." rekla sam joj podrugljivo te se nasmijala.

"A super onda...bas mi je drago." rekla je kroz salu.
"Di si bila, ak se smije znati?"

"Isla sam do ormarica po knjige." rekla sam, a ona je samo kimnula glavom te nastavila jesti svoj sendvic.
"Nego, di je Niall?!"

"Otisao je kupit nest za jesti, al ga jos nema." ovaj put mi je odgovorio Zayn.

"Ahaa." promrmljala sam. "Kad je otisao?"

"Prije nekih...hmm," pogledao je na rucni sat, "10 minuta."

"Vjerojatno je guzva il opet uzima sto stvari za jesti." rekao je Liam.

"Da, vjerojatno." rekla sam te im se pridruzila u razgovoru.

"Dobro, pa di je on?" upitala sam nakon pet minuta jer se Niall jos nije vratio.

"Ajmo ga potraziti pa cemo na sat." predlozio je Liam.

Podigla sam torbu s poda i ustala. Krenuli smo tamo di se prodaje hrana.
Kad smo se priblizili, poceli smo traziti Nialla. Nakon nekog vremena smo ga ugledali, ali nije bio sam.
Drustvo mu je pravila ni vise ni manje nego Marie.
Sto on radi sa njom?!
Stisla sam sake dok sam ih gledala kako se smiju. Ljutnja je strujala mojim tijelom dok su me oci zapeckale. Vid mi se polako mutio.
U tom trenutku se dogodilo nesto za sto sam mislila da se nikad nebi moglo dogoditi...sve do sad.
Poljubili su se. Moj Niall i Marie, osoba koju sam mrzila iz dna duse.

Jedna suza je skliznula niz moj obraz.
Trgnula sam se te pokrenula svoje noge ne cekajuci da se odvoje jedan od drugoga i potrcala prema izlazu iz kantine.

Suze su klizile niz moje lice dok sam trcala skolskim hodnikom sudarajuci se sa ucenicima ne zaustavljajuci se da im se ispricam.

Istrcala sam iz skole u dvoriste koje je bilo prazno. Puhao je vjetar i padala je kisa.
Pala sam na koljena te pustila da se moje suze stapaju s kisom dok je hladan vjetar nosio moju kosu i sve jace i jace puhao i zavijao.

Zasto ja?? Zasto kvragu ja?? Sta sam mu ucinila?!
Zasto me svi mrze? Zasto sam zasluzila ovo??
Samo sam ga voljela...zar je to toliki grijeh?
Ali izgleda da Niall mene nije.
Kako sam mogla biti tako glupa? Kako sam mu mogla povjerovati da me voli? Tako sam jebeno naivna.

Oko mene su se omotale necije ruke na sto sam se trznula.
Pocela sam se otimati i jecati.

"PUSTI MEEE!!" zaderala sam se te se jos vise pocela otimati i koprcati.

Osoba koja me je drzala me je jos jace pritisla uz sebe pokusavajuci me umiriti...sto je nakon nekog vremena i uspjela.

"Shhhh...smiri se seko..." govorila mi je ta osoba te sam zakljucila da je to Liam.
"Sve ce biti dobro...bit ce dobro."

Nastavila sam plakati i jecati sve glasnije dok me je Liam sve jace grlio.

Vrijeme je odgovaralo mojem trenutnom stanju.
Vjetar je puhao svom snagom dok je kisa lijevala bez milosti.
Odjednom je pocelo sijevati i grmiti. Munje su parale nebo kao sto se trenutno paralo moje srce.