Strong ➡ Niall Horan✅

1.23 ~ Family again.

Lagano kucam na vrata Liamove sobe. Nakon par sekundi se otvore i Liam izađe van.

"Jel' znaš zašto nas treba?" upitala sam Liam.

Slegnuo je ramenima.
"Možda zbog onog što se desilo jutros?"

"Moguće." rekla sam.

Sišli smo u dnevni boravak u kojem su bile Marie i Elizabeth. Elizabeth je sjedila u naslonjaču (fotelji), a Marie je stajala kraj nje.

"Sjednite." tata se pojavio iza nas i položio ruku na Liamovo rame.

Zaputili smo se prema kauču i sjeli. Tata je stao nasuprot nas tako da nas može vidjeti sve.

"Ovako...događaju se neke stvari koje se ne bi smjele događati. I koje ja očito do sad nisam vidio. Ne znam kako je ni kad došlo do toga, ali znam da nije dobro." zastao je i pogledao u Elizabeth.
"Doveo sam te ovamo jer mi je bilo stalo do tebe. Prihvatio sam tvoju kći kao svoju. Pružio sam i tebi i njoj sve. Zanemario sam vlastitu djecu zbog vas. Mislio sam, ako te dovedem, možda će napokon biti bolje. Djeca će osjetiti majčinsku ljubav, makar sam znao da nikad nećeš zamjeniti njihovu majku. Oni imaju svoju majku." sad je gledao u mene i Liama.
"Žao mi je što prije nisam primjetio neke stvari. I žao mi je što nisam vjerovao vlastitoj kćeri u nekim trenutcima." spustio je pogled. Točno sam znala na što misli.

"U redu je, tata." rekla sam.

"Moram razmisliti o svemu. Nisam siguran da će ovako ići dalje. Treba mi vremena." govorio je.
"Do tad, ne želim da se približavate mojoj kćeri. Jel' to jasno?" rekao je gledajući u Marie i Elizabeth.

Kimnule su jedva primjetno. Moglo se vidjeti da su ljute.

"Možete ići. Javit ću vam kad razmislim o svemu." digle su se i otišle na kat.

Tata je pogledao u nas i raširio ruke. Na licu mu je bio jedva primjetan smiješak. Došla sam do njega i snažno ga zagrlila. Još jedan par ruku se omotao oko nas. Po mirisu sam zaključila da je to Liam.

"Falilo mi je ovo!" rekla sam tiho.

"I meni, zlato." tata se malo odmaknuo i poljubio me u čelo.
"Što kažete na to da odemo van na ručak? Nismo dugo bili zajedno."

"Što se mene tiče može!" Liam je podignuo ruke u zrak.

"Idem po mobitel." rekla sam i poljubila tatu u obraz.

"Ajde." stavio je ruke u džep.

Brzim korakom sam otišla do svoje sobe. Uzela sam mobitel i jurnula natrag u dnevni.

"Idemo?" rekao je Liam. Kimnula sam i potrčala van.

**

"Špageti onda?!" upitao je konobar na što sam kimnula brzo glavom.
Nasmijao se i otišao s našom narudžbom.

"Bože, prošlo je toliko vremena od kad smo zadnji put bili tu." uzdahnuo je tata kružeći pogledom po restoranu.

"Da. Zadnji put smo bili tu s mamom." rekao je Liam i spustio glavu.

Zagrizla sam usnicu i lagano se nasmijala.

"Slavili smo tvoj rođendan, jel' da?" pogledala sam u njega.

"Dap." rekao je i uzdahnuo. "Najbolji rođendan ikad."

Pogledala sam u tatu koji je imao zamišljeni pogled.

"Vratit će se, zar ne?" pitala sam na što je pogledao u mene.

"Nadam se." rekao je zamišljeno.